Dugoročni troškovi

Uvod
Pod troškom se podrazumjeva novčana vrijednost imputa korištenih u proizvodnom procesu tjekom vremena.Troškovi obzirom na vrijeme mogu biti kratkoročni i dugoročni.Podjela troškova fiksne i varijabilne vrijedi samo u kratkom roku dok su u dugom roku svi troškovi varijabilni.
Preduzeća ili preduzetničke organizacije su privredni subjekti u kojima se obavljaju ciklusi reprodukcije na bazi društvene podjele rada. Ovi organizacioni sistemi predstavljaju samostalne subjekte društvene raprodukcije, koji se povezuju u makroekonomski sistem cirkulacijom vrijednosti u pojedinim fazama: proizvodnji, razmjeni i potrošnji.
Svaki put kada se neki od resursa u preduzeću uloži u proces proizvodnje: npr. materijalni u obliku tekuće ili stalne imovine, finansijska imovina te čovjekov fizički ili umni rad, a zbog stvaranja učinaka u obliku proizvoda ili usluge prouzrokuje se trošak. U procesu stvaranja zarade pojava troškova je nužnost.Troškovi kao pojam u ekonomiji, su veoma široka oblast. Osnovni cilj svake poslovne aktivnosti u ekonomskom poduzetništvu, je poslovanje uz što niže troškove.
Rashod je također svako trošenje, gubljenje ili uništavanje novčanih, materijalnih i nematerijalnih dobara, uzimajući u obzir da nije važno da li se ono vrši sa tačno određenom namjerom ili je pak ona nepoznata.Važno je napomenuti da su troškovi onaj dio poslovnih rashoda koji se mogu ukalkulisati u cijenu koštanja prizvoda, odnosno usluge.
Poslovna politika poduzeća se zasniva na praćenju dugoročnih troškova (LRC), tj. onih kod kojih su svi faktori proizvodnje promjenljivi. Najvažniji su dugoročni prosječni troškovi (LRAC) i dugoročni granični troškovi  (LRMC).

Pojam troškova
Troškovi se najčešće razmatraju i analiziraju u okviru troškova reprodukcije, a nije rijetkost da u literaturi nailazimo na različito tumačenje i definisanje pojma troškova. Troškovi predstavljaju u novcu izraženu vrijednost utrošenih resursa u proizvodnji novih ili stvaranju određenih učinaka.Troškovi su u svakom slučaju veoma složena pojava, imaju veliki značaj za proces proizvodnje, troškovima se treba upravljati, te posjeduju svoje osnovne karakteristike. Najčešće definicije troškova su da oni predstavljaju vrijednosni izraz utrošaka elemenata reprodukcije i predstavljaju, u stvari proizvod tih utrošaka i njihovih cijena.
Trošak je novčani izraz/vrijednost utroška proizvodnih inputa/resursa. Ključno pitanje ekonomije su troškovi, putem kojih se na tržištu ocjenjuje uspješnost poslovanja nekog preduzeća. Ukoliko su individualni troškovi poslovanja niži ili isti sa troškovima koje prihvata tržište, tada svi subjekti sa takvim individualnim troškovima osiguravaju siguran opstanak i progres, odnosno napredak. Odnosno, za neko preduzeće kažemo da je uspješno ako su finansijski efekti poslovanja veći od troškova.S obzirom na navedeno, odnosno na činjenicu da je trošak novčani izraz/vrijednost utroška proizvodnih inputa, neophodno je objasniti i pojam inputa. Naime, proizvodni inputi se u procesu proizvodnje troše, te je za svakog od njih plaćena određena cijena. Primarni proizvodni inputi podrazumijevaju rad, odnosno ljudski kapital, odnosno zdravlje, znanje, vještine, kulturu i zemlju koja je u stvari prirodni kapital, odnosno ekonomski i biološki resursi. Osim rada i zemlje primarni proizvodni inputi su i kapital, kao novac-obrtni kapital i kao izrađeni kapital, mašine, tvornice i infrastruktura. Izvedeni proizvodni inputi su poduzetništvo, odnosno menadžeri i informacije.Temelj sveukupnog obračuna troškova proizvodnje je pravilno obračunavanje i sabiranje svih novčanih izdataka. Do novčanih izdataka dovodi potrošnja proizvodnih inputa radi proizvodnje određenih količina proizvoda.Troškovi proizvodnje čine glavnu gradivnu komponentu cijene proizvoda, a poslovanje preduzeća svodi se na maksimiziranje razlike između ukupno ostvarenog prihoda i ukupnih troškova, odnosno rashoda ili izdataka. Ta razlika je dobit poslovanja, u stvari ukupan prihod-ukupni troškovi su dobit, odnosno profit.