Funkcija potrosnje.Funkcija stednje.

1. UVOD
U ovom radu bavićemo se istraživanjem pojmova potrošnje i štednje, koji predstavljaju osnovne ekonomske procese. Potrošnja je najveći dio raspoloživog dohotka, a to je dio GDP-a namijenjen zadovoljenju ličnih potreba.Ukupan nacionalni dohodak zavisi od obima ukupne zaposlenosti. Ukupna zaposlenost zavisi od agregatne efektivne tražnje (Te) koja se sastoji iz dva dijela, i to rashoda na potrošnju i rashoda na investicije. Dohodak se sa druge strane raspodjeljuje na potrošnju i štednju. Slijedi da je potrošnja, ukoliko nema spoljne trgovine,državne investicije,oporezivanja itd, jednaka razlici dohotka i štednje.
Kao što vidimo dohodak se dijeli na dva dijela:
• dio usmjeren ka potrošnji
• dio usmjeren ka štednji
Međusobni odnos potrošnje i štednje, kao dva namjenska dijela individualnih dohodaka, je komplementaran.To, dakle, znači da povećanje jedne veličine dovodi do smanjenja druge, i obrnuto. Nadalje, očigledno je da ukoliko imalac dohotka svoj dohodak više usmjeri ka potrošnji, relativno je mala mogućnost mu ostaje za štednju, te ukoliko imalac dohotka svoj dohodak više usmjeri ka štednji, doći će do opadanja potrošnje.
1.1. Znanstvene metode

Znanstvene metode koje će biti korištene u ovom istraživanju su sljedeće:
 Metoda analize – koja će biti korištena prilikom analiziranja pojmova, modela, karakteristika, te ostalih elemenata predmeta istraživanja,
 Induktivna metoda – koja će služiti za formiranje mišljenja i zaključaka o relevantnosti postavljenih hipoteza,
 Deskriptivna metoda – pomoću koje ćemo detaljno opisati pojmove investicija i potrošnje,
 Deduktivna metoda – putem koje će se iz opštih saznanja izvesti odgovarajući zaključci o predmetu rada,
 Metoda klasifikacije prikupljenih podataka,
 Metoda sinteze – će biti korištena u završnim razmatranjima sa ciljem stvaranja adekvatnog zaključka na osnovu prikupljnih činjenica.
2. POTROŠNJA

Zadovoljavanje najrazličitijh potreba pojedinaca i zajednica predstavlja smisao cjelokupnog ekonomskog procesa.Da bi se taj cilj postigao organizuju se procesi proizvodnje, a nakon toga procesi raspodjele i razmjene rezultata tog procesa. Konačna realizacija svih prethodnih procesa dobija svoj smisao i ostvaruje se u potrošnji, kao jednom od dijelova društvenog sistema proizvodnje, koja predstavlja oblik ekonomske aktivnosti tokom koje se troše rezultati proizvodnje i zadovoljavaju ljudske potrebe.

Dobra kojima raspolaže određena zajednica dijele se na dvije grupe:
1) dobra koja su rezultat prirode – prirodna dobra, i
2) dobra koja su rezultat ljudskog rada – proizvedena (ekonomska) dobra.

I jedna i druga koriste se u potrošnji za podmirenje određenih ljudskih potreba, ali mi ćemo se bazirati na proizvedena, ekonomska dobra.