Korišćenje interneta u nastavi

Korišćenje interneta u nastavi

UVOD

Danas se sve češće susreće u praktičnoj primjeni. Osim osnovne upotrebe multimedije i interneta u sklopu svakodnevnog formalnog obrazovanja, danas se putem sistema e-učenja omogućava i organizacija konferencija, kao i tzv. E-learning akademije, online obrazovanja zaposlenika u nekim firmama te različiti komercijalni kursevi.
U tradicionalnoj nastavi dominira frontalni oblik rada sa izraženom predavačkom funkcijom nastavnika što ne obezbjeđuje dovoljnu interakciju sa učenicima, ili među učenicima niti ostavlja dovoljno vremena za samostalne aktivnosti učenika u funkciji kvalitetnijeg ovladavanja nastavnim sadržajima. Nastava je, često, formalizovana, verbalizovana i nedovoljno očiglednašto smanjuje trajnost znanja i povezivanje teorije sa realnim životom. Poslednjih deset godina intenzivno se razvijaju i usavršavaju didaktički mediji, nastavne metode i oblici rada u funkciji podizanja efikasnosti i efektivnosti nastavnog procesa. Sadašnja organizacija nastave nije modelovana kao celovit saznajni sistem.Po pravilu izostaje povratna informacija.Nakon završetka časa učenici ne znaju koliko su uspješno savladali nastavne sadržaje, niti nastavnik ima potpuniju sliku znanja svojih učenika.
Današnje doba modernih tehnologija i globalizacije donosi brze promjene u svim aspektima ljudskog života. Svakim danom stvaraju se nove informacije, a opšti razvoj kontinuirano zahtijeva nova znanja, vještine. Javlja se potreba za što bržim, pravovremenim obrazovanjem, koje će istovremeno biti otvoreno, široko dostupno a i korisno.
Početak obrazovanja na daljinu na školskoj osnovi dogodio se u SAD-u krajem 19. vijeka, kad je pokrenuto više inicijativa za obrazovanje putem dopisnih studija. Već početkom 20.vijekapažnja je usmjerena kreiranju novih pedagoških modela za dopisne studije, kao i standardima kvaliteta za njihovo provođenje. Kompjuterska tehnologija omogućila je interaktivno poučavanje u obrazovanju na daljinu koje je vođeno posebno dizajniranim obrazovnim softverom (engl. courseware), a prvi takvi sistemi pojavili su se približno 1960. godine. Poseban napredak u korištenju računara za obrazovanje omogućila je tehnologija multimedijalnog CD-ROM-a, a svojevrsna tehnološka i pedagoška revolucija u obrazovanju na daljinu nastupila je s razvojem World Wide Weba.”
Razvoj interneta kao globalne mreže ponajprije je zavisio o razvoju sredstava komuniciranja. Izumi telegrafa, telefona, radija i računara bili su tako podloga za pojavu internet koji će biti ključ razvoja u cijelom svijetu.
Internet je nastavak računarske mreže uspostavljene u Sjedinjenim Američkim Državama toom 1960.godine od Advanced Research Projects Agency (ARPA), koja je povezivala nekoliko računara u četiri škole u državama Kalifornija i Utah. Ta prva računalna mreža uopšte, nazvana je ARPANET (ARPA NETwork). Znanstvenici su izgradili ARPANET s namjerom da to bude mreža koja će još uvijek uspješno raditi i u slučaju da dio mreže bude oštećen. Takav koncept bio je važan vojnim organizacijama koje su proučavale načine da održe komunikacijske mreže u funkciji i u slučaju nuklearnog rata.Bilo je to vrijeme hladnog rata, i upravo ta stalna ratna opasnost i želja da se uvijek bude ispred protivnika, donijela je svijetu mnoge proizvode i tehnološke inovacije kojih, kako smatraju neki istoričari ne bi bilo bez Hladnog rata.
Prvobitno zamišljen kako bi omogućio visoku klasu u komunikaciji između istraživačkih centara, škola i vladinih agencija SAD-a internet je ubrzo prerastao u internacionalnu mrežu dostupnu svima. Kako je ARPANET rastao u 1970-ima, sa sve više i više škola i institucija koji su se spajali na njega, korisnici su uvidjeli potrebu razvijanja standarda za put kojim će podaci biti prenošeni internetom.