Međunarodno zaduživanje i pozajmljivanje

U V O D

Vrijeme u kojem živimo je nažalost pod okriljem krize i teške materijalne i finansijske situacije. Kao i mnoge druge, i naša zemlja se našla pred velikim problemima kako opstati i preživljeti.
Međunarodno zaduživanje i pozajmljivanje je tema našeg seminarskog rada. U ovom radu smo pokušale da objasnimo kako velike i ne tako velike zemlje finkcionišu po principu međunarodne saradnje i medjusobnog pozajmljivanja i zaduživanja.
Svaka država se suočava sa kompromisom izmedu sadašnje i buduće proizvodnje, bez obzira da li ima međunarodno kretanje kapitala ili ne – država dio proizvodnje sačuva za različita ulaganja. Što više ona uloži u sadašnjosti ona će više imati za potrošnju u budućnosti.
Zemlja kroz vrijeme trguje putem pozajmljivanja i zaduživanja. Međunarodno pozajmljivanje funkcioniše na način da vlasnik kapitala pozajmljuje određeni dio novca zemlji kojoj je potreban, na način da je ona dužna vratiti u određenom roku i naravno ona je takođe dužna platiti visinu kamate za taj pozajmljeni kapital
O samom konceptu međunarodnog zaduživanja i pozajmljivanja kao i o našoj zemlji i situaciji u kojoj se ona trenutno nalazi govorićemo u nastavku teksta.

MEĐUNARODNA ZADUŽENOST

Jedan od najvećih problema današnjice jeste eksterna zaduženost, pogotovo onih zemlja koji su u razvoju. Neuravnoteženi bilansi ovih zemalja mogu uzrokovati različite probleme cjelokupnoj međunarodnoj ekonomiji kao i međunarodnom monetarnom sistemu. Znamo da se nerazvijenim zemljama pruza pomoc (krediti) preko “najrazvijenih “ zemalja jer se na taj način ostvaruje novac i likvidnost međunarodnih banaka. Prema tome kada govorimo o zaduživanju moramo uzeti u obzir način stvaranja i kretanja novca na međunarodnom obimu. Znamo da većina zemalja zavisi upravo od međunarodne pomoći tako što se centralne banke i monetarni fond zadužuju i na taj način omogućuje im se dalje stvaranje novca i cirkulisanje svjetskog bogatstva.
Međunarodno pozajmljivanje funkcioniše na način da vlasnik kapitala pozajmljuje određeni dio novca zemlji kojoj je potreban, na način da je ona dužna vratiti u određenom roku i naravno ona je takođe dužna platiti visinu kamate za taj pozajmljeni kapital. U ovom slučaju ako razmotrimo međunarodno pozajmljivanje kao oblik međunarodne trgovine moramo napomenuti da se ne radi o klasičnom obliku trgovinske razmjene već o određenom specifičnom obliku. Ovde se ne razmjenjuju jedno dobro za drugo u jednom vremenskom periodu, već jedno dobro danas za jedno dobro u budućnosti. Ovaj oblik trgovine naziva se međuvremenskom trgovinom.