Njutnovi zakoni

Pitanja o zakonitostima kretanja tijela koja međudjeluju sa okolinom osnovna su pitanja koja je moguće postaviti o svijetu oko nas. Ta su pitanja obilježila razvoj fizike krajem 19. stoljeća.
Bitne ideje i zakone koji uspješno rješavaju ovu problematiku izložio je Newton u djelu Principia (1687.). Ova su pitanja, međutim, zaokupljala patnju naučnika i u toku dva stoljeća prije Newtona.
Jedno od osnovnih pitanja u vezi sa kretanjem tijela je:
Koje je prirodno stanje kretanja tijela?

Do pronalaženja zadovoljavajućeg odgovora, datog u okviru Newtonove mehanike, trebalo je proći gotovo 2000 godina počevši od prve slike što su je razvili antički filozofi, posebno Aristotel (384. – 322. godine p.n.e.). U svom djelu Fizika raspravlja o kretanju u smislu postojanja prirodnih kretanja koja se odvijaju sama po sebi i za koja nije potreban vanjski uticaj, i neprirodnih koja se ne odvijaju sama po sebi i za koja mora postojati vanjski uticaj. Prirodna zemaljska kretanja, prema Aristotelovom shvatanju, su spuštanje ”teških” tijela na Zemlju, dizanje ”laganih” tijela uvis.