Novac i novčana masa

UVOD

Novac je nastao pojavom viška vrijednosti ,tj. u periodu prvobitne ljudske zajednice kada dolazi do proatne svojine. U periodu razvoja ljudskog društva kada se trampom obezbjedjivala razmjena jedne robe za drugu,ulogu novca vršili su razni predmeti.

U svijesti ljudi novac je moćna sila koja vlada nad njima i koja ih fascinira. U savremenom razgovoru riječ novac označava mnogo toga. To je simbol društvenog položaja, dostignutog nivoa blagostanja, ali i glavni razlog mnogih kriminalnih djela.

Novac je specifičan vid univerzalne robe, koja se koristi kao opšti ekvivalent pomoću koga se izražava vrijednost svih drugih roba. Odnosno, on predstavlja jedinstvenu mjeru vrijednosti koja je neophodna pri razmjeni. Najjednostavnije novac možemo posmatrati kao opštepriznato ili opšteprihvaćeno sredstvo razmjene koje se koristi pri plaćanju roba i usluga, ali i dugova. Drugim riječima, novac se automatski nudi i prihvata u razmjeni od strane svih učesnika.
Novac kao sredstvo razmjene, jeste roba koju ljudi stiču trgovinom, ne da bi ga jednokratno upotrebili, nego sa namjerom da ponovo trguju tim novcem i da za njega dobiju neku drugu robu koja im je neophodna.

Današnja privreda je nezamisliva bez novca. Ako se cijela privreda posmatra kao živi, veoma složeni organizam onda bi se moglo reći da novac predstavlja krvotok tog organizma. On ga cijelog prožima, napaja, održava u životu i omogućuje mu da skladno funkcioniše.

Za novac se smatra da je to neophodan aktivni elemenat i sastavni dio društvene djelatnosti, te važna karika privrednih procesa i odnosa među različitim učesnicima u tim procesima koji se koristi u određivanju cijena, posredovanju pri razmjeni različitih roba, posredovanju pri plaćanjima kako u zemlji tako i u inostranstvu, poboljšanju uslova očuvanja vrijednosti, ostvarivanju različitih vidova društvenih odnosa i slično.

3
1. PORIJEKLO I POJAM NOVCA

Novac se javlja već na prelazu od prvobitne zajednice ka robovlasničkom društvu. U prvobitnoj zajednici postojala je neka razmjena, ali u tom razdoblju ona nije bila ni potrebna, jer je proizvodnja bila mala i samo za zadovoljenje vlastitih potreba. Potrebu za novcem izazvala je pojava privatnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju i razvitak društvene podjele rada, koji dovodi do toga da se pojedini proizvođači zauvjek opredjeljuju za proizvodnju jednog ili nekoliko proizvoda, stoga su upućeni da na tržište neprekidno iznose svoje proizvode i da istim putem pribavljaju sve ono što im je potrebno za obnavljanje proizvodnje i za životno izdržavanja.

Drugim riječima, počeo se proizvodit višak pa je razmjena postala potrebna (prvi potrebni uslov), a time i moguća (drugi dovoljan uslov).
Pri toj naturalnoj razmjeni (trampa) tj. R1-R2 (zamjena jedne robe za drugu robu) javljale su se poteškoće:
1) sve teže je bilo pronaći osobu koja je s jedne strane imala proizvod kojeg mi potražujemo, a s druge strane da ta osoba traži baš ono što mi nudimo (susret jednakih zahtjeva i želja;
2) dolazi do stvaranja velikog broja odnosa među samim proizvodima koji su se razmjenjivali tj. teško je bilo odrediti vrijednost robe jer su postojali mnogi odnosi.

Važno je razlikovati upotrebnu vrijednost robe kao sposobnost neke stvari da svojim fizičkim, hemijskim, estetskim ili nekim drugim svojstvima zadovoljava određene ljudske potrebe, od prometne vrijednosti robe koja ukazuje na pojavni oblik vrijednosti robe koja se iskazuje u procesu razmjene kao odnos upotrebnih vrijednosti jedne vrste prema upotrebnoj vrijednosti druge robe.

Tako važi pravilo da je novac robni promet koji se javlja u ulozi opšteg ekvivalenta i da on predstavlja monopol u izražavanju vrijednosti svih roba. Takođe za porijeklo novca se vezuje zlato kao roba opšteg ekvivalenta, jer ima određena svojstva koja ga čine pogodnim za ulogu monopola u izražavanju vrijednosti robnog svijeta. Time je zlato steklo i posebnu upotrebnu vrijednost da bude opšti ekvivalent. Zbog ovih svojstava, koja u ovakvoj ukupnosti ostale robe nemaju, zlato preuzima funkciju novca i dobija novu upotrebnu vrijednost da služi kao novac, zbog čega možemo reći da je novac opšte sredstvo razmjene dobara i usluga.
Novac predstavlja novčani oblik razmjene, koji se javlja u situaciji u kojoj je robna proizvodnja dovoljno razvijena, a društvena podjela rada dovoljno raširena.