Proces promene odluke

1.UVOD

Donošenje odluka ili odlučivanje je proces biranja između više mogućnosti. To je temeljni misaoni proces koji se sastoji od prepoznavanja i biranja mogućih rešenja koja vode do nekog željenog stanja. Odlučivanje rezultira odabirom akcije koju treba preduzeti ili strategije koju treba primeniti u praksi
Ono što je najteže i najodgovornije u rukovođenju jeste donošenje odluka.
Donošenje odluka, odnosno sposobnost i odgovornost odlučivanja je osobina koja je svojstvena samo manjem broju poslovnih ljudi. Iz godine u godinu, iz dana u dan formiraju se nove i nove teorije rukovođenja, brojne ankete i istraživanja širom sveta donose rezultate o najnovijim saznanjima iz tog područja.
Dok jedne daju prednost moralnim kvalitetama, druge stavljaju na prvo mesto stručnost, a treće inteligenciju, liderstvo i slično. Konačno merilo je ipak stupanj objektivnog poslovnog uspeha. U istoriji biznisa bilo je i neobrazovanih ljudi, onih koji su započeli posao s neznatnim kapitalom, ali su imali jednu dobru osobinu: osećaj za donošenje pravih odluka u pravo vreme. Nakon toga je za njih bilo manje važno jesu li te odluke bile plod intuicije, inteligencije, ili puke sreće. Konačni uspeh je njihova najbolja potvrda.
Pojedinci u preduzećima donose odluke, bez obzira radilo se o odlukama na vrhu, ili odlukama u okviru pojedinog radnog mesta. Tako je svaki pojedinac redovno uključen u odlučivanje, tj. pojedinac odabira između jedne ili više mogućnosti.
2.GRUPNO DONOŠENjE PROMENE ODLUKE

Postoje prednosti uključivanja grupe u donošenje odluka, ali isto tako grupno odlučivanje ima i svojih mana.
Pozitivni aspekti grupnog donošenja odluka
– Ukupno znanje grupe je veće od onoga pojedinca
– Grupa obično sagleda veći broj rešenja problema
– Participacija u odlučivanju povećava prihvatanje odluke od strane članova grupe
– Grupa bolje razume zašto postoji potreba za donošenjem odluke
Negativni aspekti grupnog donošenja odluka
– Duže traje proces donošenja odluka
– Opasnost od grupnog mišljenja
– Opasnost od dominacije od strane jednog člana grupe
– Pritisci za slaganjem obuzdavaju članove grupe
– Konkurencija između članova grupe postaje važnija od samog problema
– Tendencija prihvatanja prvog prihvatljivog rešenja.
S obzirom na tačnost, u proseku grupe donose bolje odluke od pojedinaca. To ne znači da su sve grupe odluke bolje od odluka svih pojedinaca. Naime, one su bolje od onih koje bi doneo prosečni pojedinac u grupi, ali retko su bolje od učinaka najboljeg pojedinca.Pojedinci su u prednosti po pitanju brzine donošenja odluka.Kod veličine grupe 5 je minimum, a 15 je maksimum pripadnika. Najbolje se smatraju grupe od 5 ili 7 pripadnika, jer su dovoljno velike da nema nerešenih odluka, da pripadnici mogu menjati svoje odluke i da se mogu povući iz nelagodnih položaja, te da i “mali” pripadnici mogu adekvatno učestvovati u odlučivanju.
Odlučivanje zahteva da se odvoji hitno od važnoga. Ako se to ne učini, provodi se previše vremena rešavanju nevažnih pitanja, a ne posvećuje se dovoljno pažnje važnim problemima. Dugoročne odluke traže sigurnost u konačni cilj: morate znati šta želite postići. Kada vam svrha bude jasna, moći ćete odlučiti što treba raditi. Pritom je presudno odlučiti da se nešto učini, a ne dopustiti da se stvari događaju same od sebe zbog oklevanja.