ili usporava vašu vezu kada ste spojeni na internet), bilo da vam samo izbaci poruku u kojoj
vam kaže da ste glupi (pa vas to možda psihički pogodi), bilo da vam briše vaše podatke na
računalu, ili ih mijenja (npr. financijske podatke iz siječnja pomiješa nasumice sa kolovozom),
ili, možda najgore, pošalje vaše ugovore, slike ili neke tekstove privatne prirode na neku
slučajnu e-mail adresu (možda ako nemate sreće i nekome koga poznajete).

Iz ovih spoznaja je jasno da je potrebno uložiti određen napor kako bi ljudi koji koriste

računala postali svjesni postojanja virusa i kako ne bi nastavljali s nezainteresiranošću za ovaj
problem stvarajući ga tako zapravo još većim. Kompjuterski virusi su zapravo poseban
slučaj nečega poznatog pod nazivom “bolesna logika” (malicious logic) ili malware.

2. Hackeri – Cyber terorizam

Postavlja se pitanje tko su autori ovakvih štetnih programa, ko je kriv? Netko valjda

nije imao dovoljno roditeljske pažnje? Nema svrhe diskutirati o psihičkom profilu nekog od
njih. Ljudi su u stanju raditi i gore stvari, pa ovo ne čudi. ko je kriv? Hm, vjerovali ili ne, jedan
od najvećih krivaca za ekspanziju virusa u zadnje vrijeme je Microsoft. Nije jedini i isključivi
krivac, ali gospodin Bill Gates uz Windowse isporučuje (besplatan) program za čitanje e-
mailova zvan

Outlook Express

. Taj program je toliko ranjiv i podoban širenju virusa da je to

strašno.Kasnije su u Microsoft-u napravili “zakrpe” koje štite od automatskog širenja virusa,
ali već je bilo kasno. Prema nekim anketama, na Balkanu se 85% ljudi koristi Outlook
Express-om za čitanje e-maila, ostatak priče ne moram ni pisati. Pa ako i dalje želite vjerovati
Billu Gatesu i Outlook Express-u...No, ipak su (naravno) za viruse odgovorni njihovi autori, za
koje se usvojilo popularno ime

hackeri

. Pa saznajmo nešto o hackerima.

Ne postoji tačna definicija "hackera". Neki kažu da su to programeri koji su

namjerno  (u  većini  slučaja)  izazvali  raspad  nekog  informatičkog  sistema  zbog  nekih
osobnih    frustracija,    drugi    kažu    da    su    to    kolekcionari    koji    se    bave    preprodajom
povjerljivih  informacija,  a  neki  opet  kažu  da  su  to  ljudi  koji  iz  čiste  dosade  nastoje svojim
virus  programima  privući  pažnju  velikih  kompanija  kako  bi  ih  zaposlili… Prvi  slučaj
"hakiranja"  zabilježen  je  davne  1972.  godine  kada  je  John  T.  Draper na  sasvim  slučajan
način  otkrio  da  se  uz  pomoć  obične  zviždaljke  mogu  emitirati tonovi  koji  su  u  stanju
prevariti  signal  telefonske  centrale,  te  se  na  taj  način  može besplatno telefonirati.

Taj slučaj zabilježen je pod imenom BLUE BOX (plava kutija) koju je kasnije John  napravio da
ne bi trebao sam stalno puhati u zviždaljku. Današnji se hakeri najviše koriste uporabom posebno
napisanih  računalnih  programa   (mi  ih   zovemo  virusi)  koji  se   "nastane"  u  neko  računalo  s
određenim  ciljem.  Cilj  može  biti   brisanje   podataka,   kopiranje   podataka,   ili     preimenovanje
podataka.   Upad   u   računalne   sisteme  najviše  se  raširio  po  SAD-u,  tako  da  je  američki
Kongres  morao  izglasati   zakon  o  zlouporabi  računala.  Zakonom  je  donesena  odluka   o
petogodišnjoj  zatvorskoj kazni  i/ili  visokoj  novčanoj  kazni.  Prva  osoba  koja  je  napravila

veću  štetu  bio  je Robert Moris. On je 1988.  pronašao grešku u jednom računalnom sustavu i
uz pomoć  virusa  "srušio"  6000  računala  na  Internetu.  Zbog  toga  je  morao  platiti  odštetu od
10.000   USD,   tri    godine    privremene   zatvorske   kazne,   i   400   sati   dobrovoljno korisnog
društvenog rada.

2.1 Kevin Mitnick – Cyber terrorist ili društveno korisna osoba

Kevin je najpoznatiji hacker svih vremena. Uspio je uz pomoć računala falsificirati oko

20 tisuća brojeva kreditnih kartica, ukrao je nekoliko tisuća mobilnih telefonskih brojeva koje
je besplatno dijelio, te je provodio dane i dane ilegalno po raznim računalnim mrežama u SAD-
u, a iako to nije priznao na suđenju, pretpostavlja se da je ušao u sistem NORAD za navođenje
projektila vojske sjedinjenih država. To mu je donijelo status da se nađe u FBI-evom popisu
najtraženijih računalnih kriminalaca.  15. veljače 1995. godine Kevina je FBI uhapsio. Proveo
je nekoliko godina u zatvoru, a nakon izlaska iz zatvora imao je zabranu pristupa Internetu.
Danas   je  Kevin  jedan  od  savjetnika   za   siguronosna  pitanja  velikih  korporacija  u  svijetu.
Osnovao je tvrtku  Defensive Thinking u Los Angelesu.  Kevin je na vrlo jednostavne načine
ulazio u računarske sustave.

Doslovce je "kopao" po kontenjerima za otpad velikih korporacija gdje je nalazio

interesantne podatke koje je iskoristio za svoje pothvate.

Uz Kevina, najveći računalni kriminal napravio je Vladimir Levin, koji je od poznate

banke Citibank 1994. godine otuđio oko 10 mil. USD u razdoblju od nepuna tri mjeseca.
Levina su uhvatili na Londonskom aerodromu 1997.godine. Novac je vraćen banci, ali još
uvijek nedostaje oko pola mil. USD. Osuđen je na 36 mjeseci zatvora i 250 tisuća USD kazne

3. Historija virusa

Šezdesetih i sedamdesetih godina, još u vrijeme velikih mainframe računala, postojao je

fenomen zvan

zec

(rabbit). Zec je najčešće nastajao slučajem ili greškom kada je “pomahnitali”

kompjuterski program počeo sam sebe kopirati po sistemu, izazivajući usporenje ili pad sistema.
No nisu svi “zečevi”  nastali  slučajno.  Prvi pravi predak  današnjih virusa – Prevading animal
(prožimajuća zvijer) bio je program sposoban da se nadodaje na druge kompjuterske programe
na  UNIVAC 1108 kompjuterskom    sistemu.    Prvi   potvrđen    nalaz    kompjuterskog    virusa
daleke    1981.   godine   bio   je   Elk   Cloner  –  virus  koji  je  inficirao  BOOT  sektor  disketa  za
legendarni Apple II kompjuter. U studenom 1983. Len Adleman prvi put u povijesti upotrijebio
riječ “virus”  opisujući  samokopirajući  kod.  Prijelomna  je  i  1986.  godina  kada  se pojavljuje
kopjuterski  virus  Brain   (mozak).   Ovaj    virus,    sposoban    inficirati    BOOT sektore 360 KB
disketa IBM PC kompjutera brzo je osvojio svijet. Na svu sreću, virus nije bio destruktivan, nego
je  u  sebi  samo   nosio  podatke   o  autorima.  Nakon  toga  stvari   kreću   brže.  Pojavljuje  se