Radioaktivno zracenje

UVOD

Radijacija je tok energije kroz prostor i materiju. Neki od primjera radijacije su vidljiva svjetlost, radio talasi i radijacija toplote. Radijacija može biti u obliku čestica ili talasa.
Ionizirajuća radijacija je radijacija koja stvara ione u materiji. Ona ima mogućnost da prekine hemijske veze molekula i da uzorokuje biološki važne promjene.

Postoje dvije vrste ionizirajuće radijacije :
Elektromagnetni talasi:
• x-zrake
• gama zrake

Čestice:
• neutroni
• elektroni, beta zrake
• protoni
• alfa čestice
• teški ioni

X-zrake i gama zrake predstavljaju energiju prenešenu u talasu bez kretanja ikakvog materijala. X-zrake i gama zrake se razlikuju u njihovom porijeklu. X-zrake emitira posebni električni uređaj, dok gama zrake nastaju iz nestabilnih ili radioaktivnih izotopa.
Neutroni su čestice bez naboja i oni su jedne od čestica koje sačinjavaju jezgro atoma. Zbog toga što nemaju naboj, veoma dobro penetriraju u materijal.
Elektroni su male negativno nabijene čestice, koje se, također, mogu naći u svim normalnim atoma. Oni su oko 1800 puta manji od neutrona. Elektroni se obično emituju pri raspadu radioaktivnog materijala, pri čemu se tada nazivaju beta zrake.
Protoni su pozitivno nabijene čestice, koje se mogu naći u jezgru svakog atoma. Njihova masa je bliska masi neutrona. Protoni su glavni konstituenti primarnih kosmičkih zraka.
Alfa čestice su identične jezgri atoma helija, koje se sastoji od dva protona i dva neutrona. One imaju pozitivan naboj, a obično se emituju pri raspadu teških radioaktivnih izotopa, kao što je uran.
Teški ioni, koji su veći od alfa čestica, predstavljaju jezgro bilo kojeg atoma, koji je prethodno oslobođen od svih svojih elektrona. Kreću se velikim brzinama i imaju ogromnu količinu energije. Oni su uobičajeni u dubokom svemiru, a također se mogu proizvesti u posebnim vrstama akceleratora čestica.