Odlomak

UVOD

Frojd je ovim delom napravio pomak ka ispitivanju religije kao jednog od najvažnijih kulturnih fenomena. Moglo bi se reci da je ovo delo treci po redu nastavak velike Frojdove studije o religiji. Prvi esej, u kome Frojd počinje da se bavi fenomenom religije je “Buducnost jedne iluzije”(obrazlaže pojavu i ulogu religioznih ideja u kulturi, ali nudi i razloge zasto ih vernici i dalje prihvataju).”Nelagodnost u kulturi” važi za direktan nastavak prvog dela( Frojd ovde opisuje poreklo i razvoj civilizacije, pomocu potiskivanja i restauracije nagonskih zelja). I trecim delom se moze smatrati knjiga “Mojsije i monoteizam”, ojavljena u celini 1939. godine.

Ovo delo Frojd je objavio u nekoliko delova. Prvo objavljeno je poglavlje”Mojsije- Egipcanin” u casopisu Imago, i na tom je delu kasije “podignuta” istorijska konstrukcija “Ako je Mojsije bio Egipcanin”. Treci deo knjige je objavljen mnogo godina kasnije, tek u martu 1938.godine, ali u Engleskoj, sto je Frojdu olakšalo sam posao i izdavanje jer je neposredno pre toga napustio svoju otdzbinu jer je na vlast dosla nemacka inkvizicija, koja bi, kaze Frojd, verovatno zabranila izdavanje a i samu psihoanalizu.

I MOJSIJE-EGIPCANIN

Prvo se moramo zapitati da li je Mojsije istorijska licnost ili samo tvorevina legendi. Ako je stvarno živeo nekada, to onda mora biti oko XIII ili XIV veka pre nove ere. Jedino sto o njemu znamo potiče iz svetih knjiga i jevrejskih pisanih predanja. Ipak, vecina istoričara smatra da je on zaista živeo i da se sa njim zaista dogodio veliki Izlazak iz Egipta.

Prvo sto Frojdu zapada za oko a vezano je za Mojsija je samo njegovo ime koje na hebrejskom glasi “Moše”. Prva prica u drugom delu Eksodusa govori o tome kako je egipatska princeza pronašla dete u vodi i dala mu ime sa etimološkom motivacijom, ali mnogi autori su se slozili da “Moše” u najboljem slucaju moze znaciti “Izvaditelj” i da se to ne moze sloziti sa Biblijskom interpretacijom “Onaj sto je iz vode izvučen”. Ovu tvrdnju potkrepljuju jos dva jaka argumenta: prvo, namece se pitanje zašto bi egipatska princeza detetu davala ime izvedeno iz hebrejskog jezika, i drugo, da voda iz koje je dete izvučeno verovatno nije bila voda Nila. Ali, vecina istoričara tvrdi da ime Mojsije potiče iz egipatskog jezičkog blaga i da znaci “dete”, i skracenica je za puniji oblik kao sto je “Amon-mose ” što znači “Amon-dete”, dok je i ovaj izraz skracenica punijeg naziva “Amon je poklonio dete”. Vremenom “dete” je uzelo opštiji oblik “Mose” i ovaj naziv se često nalazi na starim egipatskim spomenicima. Pretpostavljaju da je Mojsijev otac dao ime svom sinu spojeno sa imenom boga- Ptah ili Amon, pa je ime boga polako isčezlo i on je jednostavno ostao “Mose”. Ovu pretpostavku Frojd je doslovno reprodukovao, uz čudjenje sto je Bastijan izostavio da pomene sličnosti koje su se susretale kroz istoriju Egipta kao sto su imena Ra-mose (Ramzes) ili Tut-mose (Tot-mes).

Frojd, zatim, obraca mnogo pažnje na sam kroj legende o Mojsiju uporedjujuci je sa klasičnim legendama o junacima, ali Mojsijeva priča je drugačija. Njegova porodica je bila ugledna, dovoljno skromna. Mojsije je dete jevrejskih Levita. Medjutim, druga porodica niskog porekla (kako to obično biva u takvim pričama), zamenjena je egipatskom kraljevskom kucom, princeza ga odgaja kao svog sina. Ovo, ponovo, ne ide u prilog temi Frojdovog rada jer Egipcani siguno ne bi velicali Jevrejina kao svog junaka, tako da je očigledno da je ovo jevrejska prica o njihovom čoveku, ali i ovde postoji jedna zbunjujuca okolnost- zasto bi se Jevreji dičili legendom koja je od Mojsija napravila stranca?

II AKO JE MOJSIJE BIO EGIPCANIN…
1)

Frojdovi argumenti za dokaz da je Mojsije bio Egipcanin u predhodnom delu su poprilično nesigurni, osim davno utvrdjene činjenice da je njegovo ime stvarno bilo egipatsko. U ovom, drugom delu, dotaci ce neka druga načela koja ce mu pomoci, u maloj meri da svojoj pretpostavci da čvršcu podlogu. Odmah postavlja sledece pitanje- ako se jedan narod ili pleme sprema na veliki poduhvat, u ovom slučaju odvajanja od drugog naroda, logično je da se jedan čovek uzdigne kao njihov vodja, ili da se putem izbora odredi za tu ulogu. Ali, sta je trebalo uglednom Egipcaninu da se zauzme za tudji narod, i to Egipcaninu koji je očigledno vrsio visoku funkciju medju svojim narodom, možda princ, sveštenik ili namesnik? Pored svega toga, stao je na stranu kulturno zaostalih došljaka i sa njima napustio svoju zemlju. Tome dodati činjenicu posebnog prezira Egipcana prema sebi stranom narodu, čini sve ovo veoma neverovatnim slučajem. Ne smemo zaboraviti ni to da Mojsije nije bio samo vodja ovog naroda, vec i njihov zakonodavac i vaspitač, ali i čovek koji ih je prisilio na novu veru koja je i danas poznata kao mojsijevska. Vise je nego očigledno da kada neko želi nekoga da preobrati u drugu religiju, koristi svoju vlastitu, što nam moze poslužiti kao, još uvek nestabilna činjenica, da je Mojsije za novu religiju naroda koje je “oslobadjao” uzeo egipatsku religiju. Ako uporedimo mojsijevsku nastalu religiju sa starom egipatskom vidimo mnogo razlika. Mojsijeva religija je kruti monoteizam, postoji samo jedan Bog, on je jedini, svemocan, nedokučiv, njegov lik je zabranjeno slikati, ili ga uopšte praviti, kao sto je zabranjeno izgovarati i njegovo ime. U egiptskoj religiji postoji jedva pregledna paleta božanstava različitog dostojanstva i porekla, nekoliko personifikacija velikih prirodnih sila, čak i apstrakcija poput Maata (istina, pravednost), ili nakaza poput patuljastog Besa. Takodje, mojsijevska religija je odbacila svaki moguci oblik magije i vradzbina, dok je suprotno u egipatskoj. Nijedan drugi narod starog veka se nije toliko trudio da opovrgne smrt i toliko se mučno starao da omoguci egzistenciju u onostranom kao Egipcani, i shodno tome bog mrtvih Oziris, gospodar tog drugog sveta bio je najpopularniji i najneosporeniji od svih drugih bogova. Naprotiv, starojevrejska religija se potpuno odreka besmrtnosti; nigde i nikad se ne spominje mogucnost nastavka zivota posle smrti. Ali, prvi zakljucak da je religija koju je Mojsije dao Jevrejima bila njegova vlastita, egipatska razbio se o saznanje da medju tim dvema religijama postoji različitost, cak suprotnost.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Psihologija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari