Srednja škola „Ivan Goran Kovačić“ šk.god. 2015./16.
Kiseljak
ekonomska škola - ekonomist
ZAVRŠNI RAD
PREDMET: GOSPODARSTVO
TEMA: TRŽIŠNA STRUKTURA
Kandidat: Mentor:
Martina Galić, IV. e Mirjana Kraljević, prof.
Kiseljak, svibnja 2016.
1
UVOD
Suvremenu svjetsku privredu karakterizira proizvodnja dobara ali za potrebe tržišta.
Tržište je prije svega ekonomski prostor na kojem se nude ili prodaju i traže ili potražuju uz
neku cijenu, neka ekonomska dobra. Kupnja i prodaja se mogu obavljati i bez nazočnosti robe
(na burzama i drugim tržištima), pa čak i bez izravnog kontakta kupaca i prodavača, kao pri
kupnji prema katalogu, putem telefona, faksa, interneta i slično. Zbog toga se tržište definira
kao stalan i organiziran oblik dovođenja u kontakt ponude s potražnjom roba i usluga.
Tržište
je istodobno i mehanizam kojim se reguliraju odnosi prodavača i kupaca u uvjetima u kojima
sudionici razmjene ili kupoprodaje ostvaruju svoje ciljeve i interese, zbog kojih i stupaju u
međusobne odnose. Zbog toga se tržište definira kao stalan i organiziran oblik dovođenja
ponude u kontakt s potražnjom robe i usluga. Predstavlja dinamičku kategoriju i najpoznatiji
ekonomski mehanizam. Osnovne odrednice tržišta su ponuda, potražnja i cijena. Ponuda se
definira kao količina dobara koja se nudi na nekom tržištu pri određenoj cijeni i u određeno
vrijeme. Dok je potražnja definirana kao količina dobara koju cu kupci voljni nabaviti pri
određenim cijenama u određeno vrijeme. Do tridesetih godina ovog stoljeća slobodna
konkurencija bila je teorijska osnova za utvrđivanje zakonitosti formiranja cijena, a monopol
se tretirao kao poseban slučaj. Morfologija tržišta pojednostavljeno se razmatrala kroz ta dva
krajnja tržišna stanja. Sve veća prisutnost monopolskih i oligopolskih struktura u stvarnosti
dovela je do pokušaja da se teorijski ustanove nove tržišne strukture, odnosno na osnovi
određenih kriterija provede takva klasifikacija tržišnih struktura koja bi odgovarala stvarnosti i
omogućila objašnjenje određenosti cijene i outputa proizvođača. Šire ćemo se upoznati s
tržišnim strukturama dalje u nastavku.
3
kontrola cijena, a metode u marketingu su reklama i suprotstavljanje kvalitete. U trećem
osnovnom tržišnom stanju, u potpunome monopolu, jedan proizvođač proizvodi proizvod
velike diferenciranosti, odnosno proizvod za koji nema bliskih supstituta. Proizvođač ima velik
stupanj kontrole nad cijenom. To je stanje najčešće kod nekih vrsta usluga, od metoda u
marketingu se koristi promocija, odnosno javne komunikacije. R.N. Waud, daje pregled
obilježja četiriju osnovnih tipova tržišnih struktura.
Slika 2. Pregled obilježja osnovnih tipova tržišnih struktura prema Waudu
Obilježja
Savršena
konkurencija
Monopolistička
(ograničena
konkurencija)
Oligopol
Monopol
Broj poduzeća
na tržištu
vrlo mnogo
Mnogo
Nekoliko
Jedan
Mogućnost
poduzeća da
kontrolira
cijenu
nema je
Ograničena
ovisi
o
ponašanju
drugih
poduzeća, ali
velika u slučaju
nesporazuma
Znatna
Mogućnost
ulaska novih
poduzeća u
granu
lako,
bez
znatnih
prepreka
umjereno lako
teško, znatne
prepreke
Nemoguće
Diferencijacija
proizoda
nediferenciran
Diferenciran
nediferenciran i
diferenciran
proizvod jednog
tipa
Necjenovna
konkurencija
nema je
donekle
propangiranje i
promocija
različitosti
proizvoda
velika
propaganda i
promocija
promocija
proizvoda i
propaganda
javnim
komunikacijama
Primjeri
poljoprivreda
prodavaonice
trgovine na
malo i sl.
autoindustrija,
čelik i većina
kućanskih
aparata
lokalno
telefonsko
poduzeće
Za razliku od toga, S. Weintraub na temelju triju kriterija (broj sudionika, koeficijent
elastičnosti supstitucije i koeficijent unakrsne elastičnosti potražnje) definira četiri tržišna
stanja. Ta se klasifikacija najviše rabi u raščlambi određenosti cijena i outputa. Osnovna
obilježja pojedinih tržišnih stanja su potpuna konkurencija, monopol, oligopol i ograničena
konkurencija.
