1.TRŽIŠTE RADA
Tržište rada označava ponudu i potražnju radnika, uključuje njihovu pripremu,
zapošljavanje, napredovanje, otkaze, čekanje na posao, konkurenciju u traženju posla i na samom
poslu.
Tržište je stalan proces u kome ljudi izražavaju potrebu da rade, nude svoju radnu snagu,
svoje znanje, stečeno iskustvo, vještine i sposobnosti. To je pretpostavljeni "kvalitet" radne snage
koga poslodavci kupuju u odredenom obimu izraženom u broju radnih sati, odnosno broju
radnika koje će zaposliti. Kao što domaćinstva odnosno radnici nude svoj rad da bi sticali
dohodak, tako i firme traže radnike da bi mogli organizovati proizvodnju. Na tržištu rada
uspostavljaju se odnosi između ponude i tražnje za radnom snagom.
Rezultat tog odnosa izrmeđu radnika i poslodavaca je uspostavljeni opšti nivo cijene rada
tj. Nadnica (najamnina). Tržište rada je više nego bilo koje drugo tržište konkurentno iz prostog
razloga što se na njemu javlja najveći broj učesnika i to kako na strani ponude tako i na strani
tražnje. Tražnja za radnom snagom odnosno radom je količina rada koju su poslodavci u stanju
da angažuju po različitim platama, odnosno nadnicama, u datom periodu.
2
Tražnja za radom je sveprisutna i očigledna po čemu svedoče mnogobrojni oglasi za
zapošljavanje u novinama, na TV-u, internetu, i dr. Poslodavci koji objavljuju i plaćaju za ove
oglase su spremni da zaposle određeni broj ljudi za određenu platu. Izvedena tražnja za radom i
ostalim inputima proizvodnje. Izvedena tražnja zavisi od tražnje za finalnim proizvodima
(autputima), tj. Robama i uslugama koje ti inputi proizvode. Dakle, tražnja za radom zavisi od
tražnje za proizvodima tog rada.
U težnji da maksimiraju profit, preduzeća traže stopu produktivnosti po kojoj granični
prihod znači i graničnu cijenu. Što je veća plata (nadnica) manja je količina potrebnog rada. Pri
plati, potreban je rad. Ako plata pada, traži se veća količina rada. Kriva tražnje za radom slijedi
zakon opadajuće tražnje. Kada jednom ustanove stopu produktivnosti koja donosi najveći profit,
preduzeća se upućuju na tržište i kupuju određenu količinu rada, opreme i sirovina. Tako količina
2
Dr Miloš Bogdanović; „Istraživanje tržišta“ , novinsko-izdavačko i štamparsko preduzeće »Privredni
pregled«,2007.; str. 14.
4
resursa koju jedno preduzeće kupuje zavisi od produktivnosti i od toga kolike se realne plate
očekuju u preduzeću. U tom smislu, kažemo da je tražnja za proizvodnim inputima, uključujući
rad, izvedena tražnja. Izvedena tražnja za inputima zavisi od nivoa autputa preduzeća i troškova
inputa, i iz njih je izvedena.
3
2. PONUDA RADNE SNAGE - DOHODAK, DOKOLICA I OPORTUNITETNI
TROŠAK
Radna snaga obuhvata sve pojedince koji rade ili traže posao. Ponuda predstavlja broj sati
koje radna snaga želi da radi na poslovima koji donose zaradu (platu, najmninu, nadnicu i sl.): u
fabrikama, poljoprivrednim imanjima, u trgovini, državnoj administraciji ili ustanovama. Glavne
odrednice ponude rada su: brojnost stanovništva i način na koji oni provode svoje vrijeme.
Stanovništvo je veoma bitan input stvaranja nacionalnog dohotka. Brojnost stanovništva je
određena natalitetom, mortalitetom i migracijom. Početkom prošlog vijeka granice mnogih
zemalja su bile otvorene za kretanje ljudi, pa su oni napuštali zemlju sa niskim nadnicama i
useljavali se u zemlje koje su imale bolje ekonomske mogućnosti. No nakon, Prvog svjetskog
rata uvedeni su zakoni koji su znatno ograničavali migraciju.
Način na koji stanovništvo provodi raspoloživo vrijeme možemo posmatrati sa aspekta
radnih aktivnosti, u toku, recimo, nedelje, mjeseca, godine itd. Ako bismo od dana odbili časove
spavanja i nužnog odmora, to bi bilo 84 časa nedeljno (7 x 12 časova dnevno). Od tih 84 časa
svaki pojedinac treba da odluči koliko će da radi, a koliko će vremena da posveti dokolici i
razonodi, odnosno koliko će radnih časova da ponudi preduzeću a koliko će vremena da posveti
dokolici i razonodi. Što se više radi, manje vremena ostaje za dokolicu i razonodu, i obrnuto.
Dokolica i razonoda se nudi kao i svaka druga roba ili usluga, i koliko će radnik uživati u tome
zavisi od njene cijene, od dohotka radne snage.
Pojedinac kao dio radne snage, sučeljava ponuđene sate rada s realnom platom, odnosno
(nominalne plate ili nadnice podjeljene sa cijenom dobara), što ukazuje na količinu dobara koja
3
Dr. N. Gregori Mankju, “Principi ekonomije”, CID, EF, Beograd, 2004., str. 394
5
