Ugovor o ostavi
Sadržaj:
3.2. Obaveza obaveštavanja ostavodavca............................................................6
3.3. Obaveza uzdržavanja od upotrebe stvari....................................................6
1
U V O D
Ostava ili depozit, u prevedenom značenju predstavlja povjereno
dobro, tj. vrijednost koja je data na čuvanje, ulog. Kategorija depozita potiče
iz rimskog prava, u kome je imao karakteristike realnog ugovora (realni
kontrakt), a uspostavljan je predajom pokretne imovine na čuvanje.
Romanisti ističu da se depozit javio u rimskom pravu i pre pojave Zakona XII
tablica. Prema Zakonu XII tablica nevraćanje povjerene stvari kažnjavano je
kao delikt plaćanjem dostruke naknade. U klasično doba, u vrijemenu
između Cicerona i Gajusa, depozit postaje zaštićen kontrakt, sa posebnim
U drevnom Babilonu, ugovor o ostavi predviđa čuvanje tuđih
stvari, zahtjeva pismenu formu i prisustvo svedoka, dok se utajenje
povjerene imovine (žita) nadoknađuje dvostruko. Danas najčešće
podrazumijeva ulaganje novčanih sredstava na račun banaka ili štedionica, a
deposit, u vidu dragocjenosti može da se preda na čuvanje pravnom ili
fizičkom licu.
Prof. dr Ilija Babić, Ugovori građanskog prava (posebni deo obligacionog prava), Beograd
2006, str 131
2

c.) Jednostrano (kada strane nisu ugovorile naknadu ostavoprimcu) ili
dvostrano obavezan (kada je naknada ugovorena).
d.) Teretan ili dobročin (ostava je teretna ako je ugovorena naknada za
čuvanje, a dobročina ukoliko nije ugovorena)
e.) Kauzalan (očiglednost pravnog osnova zbog koga se strane
obavezuju)
f.) Dugotrajan i sa sporazumno određenom sadržinom (zaključuje se
posle pregovaranja, mada može biti zaključen i po pristupu)
2. BITNI ELEMENTI UGOVORA
2.1. Stvar koja je predmet ugovora
Na osnovu člana 712. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, predmet
ugovora o ostavi mogu biti samo pokretne stvari koje su određene ili
odredive, potrošne ili nepotrošne, zamjenljive ili nezamjenljive. Pravo nije
predviđeno da bude predmet ovakvog ugovora.
Stvar koja je predviđena da bude predmet ostave, mora biti moguća i
dopuštena, tj. da nije protivna ustavu, javnom poretku i dobrim običajima.
Ukoliko stvar nije određena, ugovor je ništav. Na osnovu člana 713. ZOO,
ugovor o ostavi mogu punovažno zaključiti u svoje ime i lica koja nisu
sopstvenik stvari. U tom slučaju, ostavoprimac je dužan tom licu vratiti stvar,
izuzev ako je doznao da je stvar ukradena. Ako treće lice tužbom zahtjeva
stvar od ostavoprimca kao sopstvenik, ostavoprimac je dužan saopštiti sudu
4
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti