SVEUČILIŠTE U MOSTARU
PRAVNI FAKULTET
ZALOŽNO PRAVO
SEMINARSKI RAD
Mentor: prof. doc. sc. Student:
(br. indeksa:)
MOSTAR, rujan 2017. Godina
4
koga zavisi nastanak, trajanje i prestanak založnog prava.
2
Iz ovoga proizilazi da povjerilac
ima pravo iz osnovnog odnosa da od dužnika zahtjeva namirenje potraživanja. Ukoliko
dužnik ne ispuni obavezu, povjerilac u tom slučaju ima založno pravo koje ima za objekat
stvar i koje mu služi kao osiguranje namirenja potraživanja. Založnim pravom može biti:
opterećena pojedinačno određena pokretna ili nepokretna stvar podobna za
unovčenje, kao i idealni dio takve stvari
opterećeno pojedinačno određeno imovinsko pravo koje je prikladno da
vjerovnik iz njega namiri svoju tražbinu, ako zakonom nije drugačije određeno.
opterećeno više nekretnina upisanih u različite zemljišnoknjižne uloške kao da
su sve zajedno jedna stvar (zajednička, simultana hipoteka).
Pravo na plodove koje stvar daje posredovanjem nekoga pravnoga odnosa
(najamnine, zakupnine i sl.) može biti samostalnim zalogom.
Sa zalogom su ujedno opterećene i sve njegove pripadnosti, ako nije nešto
drugo određeno.
3
Gledano kroz povijest, založno pravo kao realno sredstvo obezbjeđenja potraživanja,
nastalo je još u najranijem periodu razvoja prava. Ono prati nastanak i razvoj dužničko-
povjerilačkih odnosa. Možemo reći da su suvremeni oblici založnog prava nastajali
postepeno. Najprije je nastala fiducija. Dužnik (fiducijant) prenosio je povjeriocu pravo
svojine na određenoj stvari, jer nije bilo moguće prenošenje stvari bez istovremenog
prenošenja i prava svojine, a povjerilac se obavezivao da dužniku vrati svojinu po isplati
duga. Ručna zaloga (pignus) nastala je kasnije. Suština ručne zaloge je u tome da je dužnik
prenosio stvar u državinu povjerioca ali je istovremeno zadržavao pravo svojine. U slučaju
otuđenja stvari on je mogao podići vindikacionu tužbu i zahtjevati njen povraćaj. Što se tiče
hipoteke primjećujemo da je ona u rimsko pravo došla iz starijih prava, iz grčkog, tj. iz prava
azijskih zemalja. U ranom rimskom pravu hipoteka je postojala na stvarima koje je zakupac
unio na zakupljeno dobro i služila je kao obezbjeđenje namirenja zakupine. U kasnijem
periodu njena primjena je proširena i na ostale dužničko-povjerilačke odnose i imala za
objekat kako pokretne tako i nepokretne stvari.
4
Od pignusa hipoteka se razlikovala samo po
2
O. Stanković „Stvarno pravo“, Beograd, Pravni fakultet, 1996. god. str. 15
3
Zakon o stvarnim pravima Federacije Bosne i Hercegovine, Službene novine FBiH, br. 66/13, 100/13
4
D. Medić „Založno pravo“, Banja Luka, 2002. god. str. 20
5
tome što su hipotekovane stvari ostajale u državini dužnika, ali ovo je bilo moguće tek pred
kraj rimske republike. Možemo primjetiti da su iz rimskog prava pignus i hipoteka preuzeti u
prava zapadne Evrope, a preko njih i u naše pravo. Naše važeće pravo poznaje oba pravna
instituta. Založno pravo na pokretnim stvarima uređeno je Zakonom o obligacionom
odnosima, dok je hipoteka regulisana Zakonom o osnovama svojinsko-pravnih odnosa.
5
2. NAČELA ZALOŽNOG PRAVA
Založno pravo odlikuje se svojim načelima koja ga karakteirišu i bliže određuju njegov
pojam. Primjećujemo da su neka načela zajednička za ručnu zalogu, hipoteku i registarsku
hipoteku. To su: načelo akcesornosti, načelo specijalnosti i načelo nedjeljivosti. Načelo
oficijelnosti važi za zalogu na pokretnim stvarima ali se ne primjenjuje na hipoteku. Možemo
reći da načela djeluju jednovremeno a imaju različiti domašaj zavisno od vrste založnog
prava.
6
2.1. NAČELO AKCESORNOSTI
Kada govorimo o založnom pravu možemo reći da je ono prije svega, sporedno,
akcesorno pravo, koje nastaje radi osiguranja glavnog prava. Njegov cilj i suštinu određuje
postojanje obligacionog odnosa (dužnočko-povjerilačkog) čijem izvršenju služi založno
pravo. Dužnički odnos je uslov za nastanak založnog prava i on određuje njegovu dalju
sudbinu. Ukoliko potraživanje prestane da postoji iz nekih razloga, prestaje i založno pravo.
Ipak, od načela akcesornosti postoje odstupanja. Jedno od njih se ogleda u mogućnosti
založnog povjerioca da se namiri iz vrijednosti založene stvari i za potraživanje koje je
zastarilo. To znači da se založni povjerilac može namiriti za zastarilo potraživanje iz
vrijednosti opterećene stvari, ako je drži u rukama ili ako je njegovo pravo upisano u javnu
knjigu. Takođe, založno pravo, pokazuje izvjesnu samostalnost i u slučajevima kada se
uspostavlja radi osiguranja uslovnog ili budućeg potraživanja.
7
U našem pravu, to je izričito
predviđeno za ručnu zalogu. Do odstupanja od načela akcesornosti dolazi i kod hipoteke u
fazi njenog prestanka. Treba znati da za prestanak hipoteke nije dovoljno samo da dođe do
5
O. Stanković „Stvarno pravo“, Beograd, Pravni fakultet, 1996. god. str. 25
6
N. Gavella i drugi „Stvarno pravo“, Zagreb, 1998. god. str. 32
7
O. Stanković „Stvarno pravo“, Beograd, Pravni fakultet, 1996. god. str. 26
