E-učenje proširenje kompetencija nastavnika
Objavio Dragica Stanisic 24. april 2024.
Objavio Krsma 21. septembar 2015. Prijavi dokument
ZLOSTAVLJANJE
Zlostavljanjem smatramo namerno ili nenamerno delovanje ili omogućavanje delovanja odraslog pojedinca ili društva u pravcu suprotnom fizičkom i psihičkom zdravlju deteta (modifikovano prema SZO). To je kompleksna pojava na koju utiče niz faktora etičke, socijalne, ekonomske, pravne, psihološke, medicinske i druge prirode.
O epidemiološkim podacima kao i o incidenci teško je govoriti. Najveći broj autora smatra da verifikovani slučajevi predstavljaju samo 10% realnih.
U SAD gde je prijavljivanje i verifikacija zlostavljanja obavezna učestalost je 1%. Kod nas su ovakvi podaci insuficijentni.
Najčešće se otkrivaju fizički zlostavljana deca. Zlostavljači su najčešće roditelji, uglavnom majke ili druge ženske osobe koje se brinu o detetu. Oni ne spadaju u grupu psihopata niti sociopata već osoba koje su i same u detinjstvu bile zlostavljane pa čin zlostavljanja predstavlja oživljavanje onog što su doživele u detinjstvu. Zlostavljanje se gotovo uvek sreće u kontekstu klasične problematike kao što su alkoholizam, nezaposlenost, siromaštvo, razni oblici dezorganizacije porodice. Kod fizičkog zlostavljanja povrede nisu akcidentalne. One mogu biti lake, teške i smrtonosne, nastale u pojedinačnim epizodama ili ponavljane. Nalaz svežih i starih povreda uvek je suspektno na ovu etiologiju.
Emocionalno zlostavljanje je sigurno najčešće, ali i najteže za dijagnostikovanje. Nedostatak roditeljske ljubavi, brige i podrške uzrokuje moralnu i psihičku nestabilnost, gubitak samopoštovanja, zastoj psihomotornih funkcija, nedostatak motivacije i svega onoga što smatramo konverzivnim neurozama. Kod dece iz porodica bez pozitivne afektivnosti izražena je emocionalna deprivacija koja je iskorišćena za kriminal i prostituciju.
Seksualno zlostavljanje je svaka seksualna aktivnost između odrasle osobe i deteta. Od svih oblika zlostavljanja ovaj ima najveći broj neotkrivenih slučajeva. Najčešći razlog je strah i osećaj stida žrtve, ali i brojni problemi u identifikaciji, verifikaciji i konačnom postavljanju dijagnoze. Ženska deca su češće žrtve seksualnog zlostavljanja, ali su povrede genitalija češće kod muške dece. Ovaj čin može biti agresivan, sa više povreda i težom psihičkom traumom i neagresivan koji je mnogo češći i dešava se u najvećem broju slučajeva u okviru porodice (otac, očuh, majka, u imućnijim porodicama posluga, osobe koje čuvaju decu). Učestalost incesta je nepoznata. Oko 75% pedofilije se može smatrati incestom. On je retko agresivan i praćen telesnom povredom, uglavnom se svodi na gledanje genitalija, oralni seks i dodirivanje.
Seksualno zlostavljanje je naročito izraženo u tri socijalne kategorije: verski ekstremisti, vojne baze i zatvori i porodice sa teškim socio-ekonomskim problemima.
Zlostavljanje deteta kao rezultat uzajamnog delovanja niza nepovoljnih faktora sredine ima za posledicu narušavanje fizičkog zdravlja, poremećaje razvoja ličnosti, razne oblike poremećenog ponašanja i neuspele socijalizacije.
Etiologija ovih pojava je vrlo složena i uslovljena međudejstvom više faktora:
• svojstva ličnosti roditelja
• neuobičajen razvoj i ponašanje deteta
• neadekvatni sredinski uslovi
• trenutne ili trajne porodične krize
Svojstva ličnosti roditelja (staratelja) odnose se na neadekvatan odnos sa detetom iz koga proističu zanemarivanje i zlostavljanje. Ovi roditelji su odgajani bez ljubavi ili potiču iz razrušenih ili poremećenih porodica u kojima su i sami bili zanemarivani ili zlostavljani. Ovo je uticalo na njihov razvoj ličnosti, zbog čega su emotivno neuravnoteženi i nezreli i po pravilu imaju lošu autopercepciju i percepciju sopstvenog ponašanja. Tako frustrirane osobe gube kontrolu nad sopstvenim životom, loše su socijalno prilagođene i lako posežu za alkoholom i drogom. Ovakvi roditelji nisu u stanju da detetu pruže adekvatne uslove za nesmetan psihički razvoj, a istovremeno od dece očekuju više nego što im pružaju i više od mogućnosti deteta. Poznato je da model vaspitanja proživljen u detinjstvu u značajnoj meri određuje načine ponašanja i oblike prilagođavanja odraslih. Detinjstvo ispunjeno zlostavljanjem i zanemarivanjem implementira određene mehanizme socijalizacije koji se prenose na sledeću generaciju, čineći je žrtvom istih ili sličnih okolnosti.
Objavio Dragica Stanisic 24. april 2024.
Objavio Emina.dragolj 15. april 2024.
Objavio ivanicaa7822 25. mart 2024.
Objavio mitrovicm993 24. april 2024.
Objavio Dragica Stanisic 24. april 2024.
Objavio goja91 24. april 2024.
Komentari
You must be logged in to post a comment.