Značaj organa starateljstva u našem pravnom sistemu

UVOD
Dvije velike predrasude su temelj naše porodice: majka i otac. Borba za ravnopravnost spolova u okviru porodice je svakodnevna. Žene na svojoj strani imaju cijeli sistem zaštite.  Otac i djeca su usamljeni u svojoj borbi za najbolji interes djeteta. Kada je riječ o starateljstvu, postoje dvije vrste roditeljskog starateljstva a to su: pravno i fizičko. Pravno starateljstvo roditelja nad djetetom je ukratko mogućnost roditelja da samostalno donosi odluke o životu djeteta. Ovo uključuje odluke o mjestu prebivališta, školi koju će dijete pohadjati, vjeri, medicinskim zahvatima koji su potrebni djetetu, kao i samostalno vadjenje važnijih dokumenata (npr. roditelj sa starateljstvom može samostalno i bez potpisa drugog roditelja izvaditi djetetov pasoš). Fizičko starateljstvo je ukratko vrijeme koje dijete provodi pod nadzorom jednog od roditelja, ili jos kraće, kontakt. Alimentacija je suma novca koju roditelj koji nema starateljtsvo ili kod kojeg dijete ne živi mora isplaćivati roditelju s kojim dijete živi. U većini ravijenih zemalja postoje razne opcije starateljstva i bezbrojne kombinacije. U Engleskoj, npr, ako se roditelji mogu sami dogovoriti sud se uopšte nece miješati, neće čak na papiru ni zapisati taj dogovor niti ce bilo sta predlagati roditeljima, niti ce odredjivati alimentaciju. U BiH, slika je potpuno izopačena. Kao prvo, zajedničko pravno starateljstvo ne postoji sto znači da u slučaju razvoda uvijek samo jedan roditelj dobija pravo da upravlja životom djeteta sve do njegovog punoljetstva. Ovo ostavlja otvorena vrata svim osvetoljubivim roditeljima (nažalost, u velikom broju slučajeva to su majke jer u 98% slučajeva one su te koje dobiju starateljstvo) da manipulišu i dijete i drugog roditelja. Ostavlja otvorena vrata roditeljima da se odsele kad god im to padne na pamet, da promijene školu, daju saglasnost za operacije ili druge medicinske zahvate nad djetetom bez saglasnosti drugog roditelja, izvade djetetu pasoš i emigriraju, odrede djetetu samovoljno vjeru itd. Porodični zakon ostavlja prostor za zajedničko fizičko starateljstvo ali, najveći apsurd u BiH  je činjenica da se alimentacija veže za pravno starteljstvo! Znaci, ukratko, da čak i ako je fizičko starteljstvo podijeljeno 50/50 i dijete živi 7 dana kod majke i 7 dana kod oca roditelj koji nema pravno starteljstvo mora onom drugom isplaćivati alimentaciju. Znači otac hrani djecu 7 dana, oblaci ih, kupuje školski pribor, radi zadaće, vodi u igraonice, na bazen, na skijanje i sve to plaća dok su kod njega kao i majka dok su kod nje, ali na početku svakog mjeseca on majci koja ima pravno starateljstvo mora isplati odredjenu alimentaciju. Ovakvih slucajeva itekako ima mnogo u našoj državi. Kada su u pitanju organi starateljstva i njihov značaj u svemu ovome, ti organi odnosno određeni centri za specijalni rad, oni prvenstveno moraju voditi računa o interesima djece…

Pojam i svrha starateljstva
Starateljstvo je posebna zaštita koju društvena zajednica pruža maloljetnim osobama bez roditeljskog staranja i punoljetnim osobama koje nisu sposobne ili koje nisu u mogućnosti starati se o sebi, svojim pravima, interesima i obavezama. Znači, ovim osobama zaštitu pruža društvo, za razliku od starijih pravnih sistema u kojima se njihova zaštita obezbjeđivala unutar porodice, ostvarivanjem njene zaštitne funkcije. Međutim, kao i većinu ostalih funkcija, budući da ih savremena porodica ne može uspješno izvršavati, i ovu je danas preuzelo društvo. Osobe čija se zaštita ostvaruje starateljstvom su: 1.maloljetnici bez roditeljskog staranja, 2.punoljetne osobe koje nisu sposobne starati se o sebi, svojim pravima, interesima i obavezama, kojima je zbog toga oduzeta ili ograničena poslovna sposobnost, 3.punoljetne osobe koje nisu, iz bilo kog razloga, u mogućnosti starati se o sebi, svojim pravima, interesima i obavezama. Ustanova starateljstva je u našem pravu uređena drugačije nego u dijelu prikazanog uporednog prava. Kod nas je svaka od tri vrste starateljstva predviđena kao oblik zaštite određenih osoba, tako da organ starateljstva nema mogućnost birati između njih onda kada jednu osobu stavlja pod starateljstvo.
Svrha starateljstva je u prvom redu zaštita ličnosti štićenika, pošto se on, u pravilu kao poslovno nesposobna osoba, ne može sam starati o sebi. Tek nakon osiguranja zaštite ličnosti, poklanja se pažnja i briga zaštiti njegovih imovinskih interesa, odnosno njegove imovine, ukoiko je ima. Istina, staranjem o imovini posredno se osigurava i zaštita ličnosti štićenika: obezebjeđuju se materijalna sredstva za izdržavanje i za preduzimanje svih mjera radi zaštite štićenikove ličnosti..