Ekonomske škole – makroekonomija
1
SEMINARSKI RAD
Predmet: MIKROEKONOMIJA
Škola klasične političke ekonomije
Studenti: Mentor:
Oktobar 2018
2
SADRŽAJ
UVOD
3
1.
EKONOMSKE ŠKOLE
4
2.
ŠKOLA KLASIČNE POLITIČKE EKONOMIJE
5
2.1 ADAM SMIT
5
2.2 OSNOVNE IDEJE ŠKOLE KLASIČNE POLITIČKE EKONOMIJE
6
2.3 OBJEKTIVNA TEORIJA VREDNOSTI BRITANSKIH NAUČNIKA
7
2.4 ODREDNICE VREDNOSTI ROBE
7
2.5 TEORIJA RADNE VREDNOSTI
8
2.6 TEORIJA TROŠKOVA PROIZVODNJE
10
ZAKLJUČAK
12
LITERATURA
13

4
1. EKONOMSKE ŠKOLE
Sa pojavom i razvojem kapitalizma kao novog oblika društveno-ekonomskog uređenja, dolazi i
do razvoja različitih prirodnih i društvenih nauka. Politička ekonomija je naučna disciplina koja
je najpre nastala kako bi se bavila ,,istraživanjem prirode i uzroka bogatstva naroda” (Adam
Smit). Nakon što je Škot Džejms Vat 1764. godine otkrio i usavršio rad parne mašine,
kapitalizam počinje svoj neuzastavljiv rast i razvoj, koji i danas traje. Začetke današnje,
moderne ekonomije možemo tražiti u političkoj ekonomiji, koja postoji još od antičkih
vremena, a svoj procvat doživljava u dobi nastanka modernog kapitalizma. Interesovanje
javnosti za političku ekonomiju je bitno poraslo tokom XVIII I XIX veka. Tada dolazi i do
razvoja različitih ekonomskih škola. One su nastajale kao plod težnji naučnika (ekonomista) da
objasne i razumeju novonastalu situaciju u društvu i privredi. Ekonomske škole se međusobno
razlikuju po samim pravcima ekonomske misli, koje se opet razlikuju po načinu pristupa
izučavanju različitih ekonomskih pojava. Izbor same problematike koja je predmet istraživanja,
kao i metode ekonomske analize takođe su diferencirale veliki broj različitih pravaca u kojima
se ekonomska misao razvijala. Tako su nastale različite teorije i uopštavanja ekonomske misli.
Ekonomske škole su sadržale manji ili veći broj ekonomista kojima su zajednička bila
shvatanja, mada su se i ona mogla razlikovati. Uglavnom je na čelu škole bio jedan, istaknuti
ekonomist, čije su teorije i poimanja različitih ekonomskih pojava ulazile u suštinu doktrine.
Sledbenici su u najvećem broju slučajeva bili tu da pristupe i stavove ,,osnivača” prihvate,
razrade, dopune.
Jako je važno da shvatimo u kakvom vremenu su živeli dati ekonomisti, kakvo je bilo njihovo
društveno-ekonomsko nasleđe i okruženje jer oni ,,istražuju i pišu sub specie temporis (s
pozicije svog vremena)”.
U okviru izučavanja ekonomskih pojava, izdvojile su se brojne ekonomske škole, a u prvi red se
ubrajaju: merkantilisti, fiziokrati, klasična škola političke ekonomije, socijalisti, austrijska
škola, kembrička škola, lozanska škola itd. Kao što se iz priloženog može videti, one su svoj
naziv dobijale bilo prema svom osnivaču, bilo prema mestu osnivanja i rada većine njenih
pripadnika, bilo prema glavnim teorijskim koncepcijama.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti