Pojavom širokopojasnih usluga brzine računarskih komunikacija neprestano rastu te je sve
češći problem zagušavanja postojeće javne prijenosne mreže i sve veća potreba za
povećanjem kapaciteta mreže do svakog korisnika.

Mreže služe za spajanje dva ili više računara s mogućnošću njihove međusobne
komunikacije.

Glavne vrste usluga koje treba osigurati informacijska mreža su sljedeće:



Komunikacija govorom u digitalnom obliku, postupkom komutacije kanala ili paketa,



Komunikacije tekstom,



Komunikacije podataka postupcima komutacije kanala ili paketa u stvarnom vremenu
ili s vremenskim kašnjenjem,



Pristup bankama podataka i računarskim uslugama te procesiranje,



Komunikacije slikom, videofon, difuzija TV i HIFI višemedijske komunikacije,



Telefaks,



Daljinsko mjerenje i upravljanje.

Podjela mreža

Osim u fizičkom mediju za spajanje mreže, računalne mreže razlikuju se i prema udaljenosti i
to kao:



Lokalna mreža (Local Area Network, LAN): računari su u istoj zgradi.



Kućna mreža (Home Area Network, HAN): računari su u jednoj kući i spajaju lične
elektronske uređaje.



Rasprostranjena mreža (Wide Area Network, WAN): računari su rasprostranjeni po
cijelom svijetu i povezana su preko telefonskih linija ili satelitskih veza i radioveza.



Metro mreža (Metropolitan Area Network, MAN): podatkovna mreža na području
većeg grada koja povezuje filijale velikih firmi.

Dodatno se mreže još dijele prema:



Topologiji: geometrijska posloženost računarakoj a može biti u obliku zvijezde,
prstenailinije.



Protokolu: protokol određuje skup pravila i signala koje računari koriste za
međusobnu komunikaciju. Jedan od najpoznatijih protokola u LAN mreži je
internetski protokol.



Arhitekturi: postoji klijent poslužitelj arhitektura i arhitektura ravnopravne mreže
(peer-to-peer). Računari na kojima se nalaze podaci u mreži nazivaju se poslužitelji,
dok se računari koji se koriste tim podacima nazivaju klijenti. U ravnopravnim
mrežama svi su računari ravnopravni i nema poslužitelja i klijenta.