Pedagogija

T R I A S P E K T A O D G O J A

Postoje tri aspekta odgoja i to: društveno – generacijski, individualni i interakcijsko –
komunikacijski. Moramo naglasiti da sa prvog aspekta posmatramo odgoja kao

pojavu,

drugog kao

proces

, a strećeg kao

djelatnost.

Drustveno-generacijski aspekt odgoja

S društvenog aspekta odgoj sagledavamo kao generacijsku pojavu. Sagledan s tog aspekta
odgoj možemo definisati kao prijenos iskustava, znanja i uopšte socijalnog naslijeđa sa starije
generacije   na   mlađu.   Taj   aspekt   odgoja   sagledan   povijesno   javlja   nam   se   kao   proces
osvještavanja   odgoja,   koji   je   započeo   onog   momenta   kad   je   čovjek   služeći   se   govorom
akumulirao svoje iskustvo i prenio ga na mlađi naraštaj. Na tom stupnju razvoja odgoj je
neosviješten i odvija se u neposrednom procesu rada i života. Pojava pisma uvjetuje pojavu
škole   kao   društvene   institucije,   postupno   se   proces   odgoja   osvještava   i   sve   više
institucionalizira. Govor pismo, štampa i elektronika osnovni su pronalasci koji su utjecali
bitno na promjene u odgoju, posebno u pogledu akumuliranja i prenosšenja informacija sa
starije generacije na mlađu.

Bitna obilježja odgoja kao generacijske pojave:

Društvena pojava - po nastanku

po funkciji

Povijesna pojava - klasni karakter

političko obilježje

- prenosi socijalno nasljeđe

Individualni aspekt odgoja

Dok smo odgoj u prvom slučaju posmatrali s aspekta društva i generacije, sada želimo
sagledati tu istu pojavu u odnosu na razvoj pojedine ličnosti. Odgoj jedne generacije
posljedica je odgajanja svake pojedine ličnosti. Odgoj ličnosti se ne može vršiti izvan društva
jer je ličnost u najužoj povezanosti s društvom i nemože niti postojati izvan društva.

Drugi aspekt odgoja nazvali smo individualni, jer se odnosi na razvoj ličnosti. Dok je
proučavanje prvog apekta više sociološko – filozofski fundirano, dotle je drugi aspekt
pretežno psihološki. Gledajući s tog aspekta odgoj možemo definirati kao svjesno i namjerno
djelovanje, odnosno samodjelovanje na razvoj fizičkih i psihičkih osobina i svojstava ličnosti
pojedinca.

Sagledan s ovog aspekta odgoj je povezan s razvojem ličnosti, a iz psihologije nam je poznato
da se razvoj odvija pod utjecajem sazrijevanja i učenja. Pod pojmom individua
podrazumjevamo biološko biće čovjeka koje se razvija pod utjecajem naslijeđa. Individua
predstavlja osnovu za razvoj ličnosti. Čovjek se kao ličnost ostvaruje u društvu. U procesu
odgoja individua postaje ličnost. Pojam ličnosti je veoma složen, te ga možemo definirati s
psihološkog, filozofskog i antropološkog aspekta. Postoje različite definicije ličnosti od kojih
ćemo izdvojiti Allportovu:

Ličnost je dinamička organizacija onih psihofizičkih sistema

unutar individue koji određuju njeno karakteristično ponašanje i njen karakterističan način
mišljenja.

Mada je razvoj jedinstven proces, u razvojnoj se psihologiji promatraju pojedini aspekti kao
što su: psihomotorni, kognitivni, emocionalni i socijalni razvoj koji su međusobno povezani i
uvjetovani.   Promjene   koje   se   javljaju   tokom   razvoja   rezultat   su   sazrijevanja   (mutacija).
Promjene   koje   nastaju   sazrijevanjem   preduvijet   su   učenju.   Dok   je   za   sazrijevanje   nažno
naslijeđe, za učenje je važna vlastita aktivnost pojedinca. Učenje je

progresivno i relativno

trajno mjenjanje individue pod utjecajem njezine vlastite aktivnosti do koje dolazi bilo
poticajima iz sredine, bilo unutarnjim poticajima iz same individue.

Sazrijevanje   i   učenje   su   dijalektički   povezani,   jedan   drugoga   uvjetuju,   ubrzavaju   ili
usporavaju.   Faktori   razvoja   ličnosti   su:   naslijeđe,   prirodna   i   društvena   sredina   i   vlastita
aktivnost. Učenje se uobičajno dijeli na prirodno i školsko. Kao rezultat prirodnog učenja
čovjek stječe vlastito iskustvo, koje može biti više ili manje bogato, ovisno o njegovom
unutarnjem nasljednom potencijalu i socijalnoj sredini te životnim okolnostima kroz koje on
prolazi ili koje sam namjerno izaziva. Škola je po svojoj funkciji više povezana sa društveno –
generacijskim   aspektom   odgoja.   Dok     je   prirodno   učenje   najčešće   izazvano   interesom   i
poticano znatiželjom, dotle je školsko učenje, ukoliko nije uspjelo izazvati interes, nametnuto
i otuđeno. U procesu školskog učenja dijete velikim dijelom usvaja  socijalno naslijeđe, koje
utječe na razvoj njegove ličnosti i osposobljava ga za budući život, pomaže mu u procesu
njegove socijalizacije.

Škola ima dvije osnovne funkcije. Prva se osnosi na pripremanje mladih za budući život, za
život odraslih, za njihovo zanimanje. Druga se osnosi na sadašnji život mladih, na školovanje
koje oduzima najljepši dio mladosti. Dva su rizika koja prijete školi. S jedne strane
zatvorenost u sebe, a s druge strane asimilacija sa životom.

Interakcijsko-komunikacijski aspekt odgoja

Gledano povijesno odgoj se uvijek odvijao na relaciji odgajatelj – odgajanik. Sagledan s ovog
aapekta, odgoj je usko vezan i primarno određen kvalitetom međuljudskog odnosa odgajatelj
– odgajanik. Ovaj aspekt odnosa nije izoliran i u vezi sa društveno – generacijskim i
individualnim aspektom odgoja. Prema tome sva tri su aspekta dijalektički povezana i jedan
drugog uvjetuju. Ovaj aspekt odgoja nam stavlja do znanja da su i odgajatelj i odgajanik
subjekti u odgojnom procesu.

Bitne karakteristike odgoja s interakcijsko – komunikacijskog aspekta jesu da se odvija u
međuljudskom odnosu, da se zasniva na saradnji, da ovisi o kvaliteti interakcije i
komunikacije u odnosu, te da usavršava ličnosti i odgajatelja i odgajanika.

M E Đ U L J U D S K I O D N O S - T E M E L J O D G O J N O G P R O C E S A

U međuljudskom odnosu postoje da nivoa nesvjesnog:

intrapersonalno mesvjesno

pojedincu) i

interpersonalno nesvjesno

(među pojedincima). Koliko god prihvatili određenje

odgoja kao svjesna aktivnost, ostaje činjenica da njegova uspiješnost zavisi od onih
nevidljivih, nesvjesnih, iracionalnih snaga koji djeluju u polju međuljudskih odnosa.

Pojam medjuljudskog odnosa



poteškoće ostvarivanja reciprociteta.

Elementi reciprociteta u odnosu su



naizmjeničnost zauzimanja pozicije subjekta i objekta



mogućnost konfrntacije mišljenja



uspostavljanje dijaloga

Elementi uspiješnog odnosa

R.N. Bush je analizirao elemente uspiješnog odnosa:



osobna naklonost



poznavanje



interes



stavovi i vrijednosti



inteligencija



socijalno porijeko



metode rada.

On je također uočio da je određeni tip nastavnika odgovara određenom tipu učenika i obratno:

Tipovi nastavnika i učenika

Tipovi nastavnika: Tipovi učenika:

1. akademski tip 1. intelektualni tip

2. savjetnički tip 2. emocionalni tip

3. kreativni tip 3. kreativni tip

3.FAKTORI USPJEŠNOG MEĐUNARODNOG ODNOSA

Međuljudski odnos zasigurno ovisi o više faktora. Od mogućih faktora koji utječu na
uspješnost međuljudskog odnosa izdvojit ćemo tri, i to: socijalno percepciju, emocionalne
stavove i empatiju.

3.1. Socijalna percepcija