Investicija
Ulaganje ili latinizam Investicija je pojam s nekoliko povezanih značenja u ekonomiji i
financijama. U najširem smislu riječi, investicija je akumulacija u sadašnjosti s nadom dobitka u
budućnosti.
Ulaganje u financijama
Investicijom se može označiti bilo kakvo ulaganje, primarno novčanih sredstava, radi
stjecanja određenih ekonomskih koristi, odnosno profita. Pri tome se može ulagati u financijske
oblike imovine i s njima izjednačene investicije ili pak u realne oblike imovine koji omogućavaju
ostvarivanje ekonomskih koristi odnosno profita kroz određene produktivne poslovne aktivnosti.
Ulaganja, tj. oblici investicija, pojmovno se mogu promatrati s nekoliko različitih aspekata. Tako
se razlikuju poslovne investicije, promatrane s razine procesa budžetiranja kapitala investicijskih
projekata odabirom različitih kriterija o izboru investicijskih projekata; s ekonomskog aspekta
kao vrijeme u kojem se resursi ne koriste za potrošnju već se koriste za buduću proizvodnju; s
financijskog aspekta kao ulaganje u različite vrijednosne papire; s aspekta osobnih financija kroz
proces izlaganja osobne štednje riziku i očekivanju iz rizika izvedenih prinosa; u smislu
nekretnina ulaganje u rezidencijalne ili poslovne nekretnine s ciljem stjecanja tekućih dohodaka
ili kapitalnih dobitaka uslijed aprecijacije vrijednosti investicije. Investiranje i odluke o
investicijama temelje se na konceptu budžetiranja kapitala.
Investicije mogu davati pozitivne ili negativne stope prinosa na investirana sredstva. Tako
pozitivan prinos ostvaruju investicije koje imaju čistu sadašnju vrijednost jednaku ili veću od
nule, dok negativne stope prinosa odbacuju investicije koje imaju negativnu čistu sadašnju
vrijednost. Razmatranje pozitivnih prinosa dijeli se na dva koncepta , pozitivni realni prinosi i
pozitivni apsolutni prinosi. Pozitivni realni prinosi označavaju prinos na neku vrstu imovine koji
nadmašuje prinose na usporedive vrste imovine, dok apsolutni pozivni prinosi za benchmark
uzimaju prinos na kratkoročne državne dužničke vrijednosne papire, trezorske zapise. Tako
apsolutni pozitivni prinosi označavaju prinos koji nadmašuje prinos na trezorske zapise neovisno
o smjeru i intenzitetu cjenovnih promjena imovine koja se nalazi u investicijskom portfoliu.
U procesu budžetiranja kapitala financijski menadžer identificira investicijske oportunitete koji
imaju veću vrijednost za poduzeće nego što je trošak njihovog stjecanja. Drugim riječima,
predmetom izučavanja u procesu budžetiranja kapitala su čisti novčani tokovi koje generira
upotreba neke imovine u odnosu na trošak stjecanja te iste imovine. Koncept budžetiranja
kapitala temelji se pored procjene očekivanih novčanih tokova u budućnosti na procjeni riziku
prilagođene diskontne stope, tj. zahtijevanog prinosa. Ovdje se uvodi koncept čiste sadašnje
vrijednosti, tj. diferencijala sadašnje vrijednosti očekivanih novčanih tokova i investicijskog
troška neke imovine, tj. projekta. Imovina ili projekt koji imaju pozitivnu čistu sadašnju
vrijednost povećavaju bogatstvo običnih dioničara, tj. vlasnika te su prihvatljivi s aspekta rizika i
nagrade. Tako se procjena veličine pritjecanja, dinamike te rizika ostvarivanja novčanih tokova
nalazi u središtu budžetiranja kapitala, tj. odluka o investiranju. Sumarno, tri su temeljna
koncepta odlučivanja u procesu investicijskog odlučivanja:
budžetiranje kapitala u smislu procjene veličine i dinamike očekivanih novčanih tokova te
riziku prilagođene diskontne stope
struktura kapitala, tj. različite kombinacije dugoročnog duga i vlastitog kapitala poduzeća
koje omogućuju dugoročne investicije
upravljanje neto obrtnim kapitalom, tj. upravljanje kratkoročnom imovinom (zalihe, novčana
sredstva) i kratkoročnim obvezama poduzeća s ciljem neometanog obavljanja svakodnevnih
poslovnih aktivnosti
Temeljni princip pri budžetiranju kapitala sadržan je u vremenskoj vrijednosti novca.
Vremenska vrijednost novca određena je tehnikom ukamaćivanja, odnosno diskontiranja.
Tehnikom diskontiranja određuje se sadašnja vrijednost očekivanih novčanih tokova, dok se
tehnikom ukamaćivanja određuje buduća vrijednost novčanih tokova. Proces odluka u sklopu
budžetiranja kapitala sadržan je u kriterijima investicijskog odlučivanja od kojih su najznačajniji
koncept čiste sadašnje vrijednosti te koncept interne stope profitabilnosti očekivanih čistih
novčanih tokova.
U procesu odlučivanja o oblicima investicija, dominantan je pristup moderne portfolio teorije
H. Markowitza i model procjene kapitalne imovine koji ukazuje na način kako se kombiniranjem
dionica u portfelju može postići najniži rizik za neki zahtijevani prinos, ili pak najviši mogući
prinos za dani nivo rizika. Rizik se ovdje promatra tehnički, kao odstupanje očekivane cijene
promatrane imovine u portfoliu od ostvarene cijene na uređenom javnom tržištu. Oduke o
investiranju i oblicima investicija obuhvaćaju čitav niz povezanih rizika od kojih su najvažniji
tržišni rizik, politički rizik , rizik likvidnosti , valutni rizik, kreditni rizik, rizik promjene
kamatnih stopa, rizik promjene poreznih propisa te specifični rizici vezani uz pojedini oblik
investicije.
Investicija
u
makroekonomiji
U makroekonomiji, ukupne (agregatne) investicije su jedna od komponenata bruto domaćeg
proizvoda. U izračun BDP-a ulaze samo nefinancijske investicije. Investicije su promjenama
najpodložniji dio BDP-a. Prema makroekonomskoj teoriji, investicije (I) moraju biti
uravnotežene s ukupnom štednjom (S)
S = I
.
gdje je,
PS - osobna štednja
GBS - bruto štednja poduzeća
GS - državna štednja
gdje je,
Bi - bruto investicije
X - neto izvoz
gdje je,
Bi - bruto investicije
Dp - amortizacija
