I UVOD
Usvojenje je poseban oblik porodično-pravne zaštite djece bez roditelja ili bez odgovarajućeg
roditeljskog staranja, kojim se zasniva roditeljski, odnosno srodnički odnos. Usvojenje se može
zasnovati kao nepotpuno i potpuno. Dijete ima pravo znati da je usvojeno, a usvojioci su dužni
upoznati dijete da je usvojeno najkasnije do njegove sedme godine života, odnosno odmah nakon
zasnivanja usvojenja, ako je usvojeno starije dijete. Procedura usvajanja je ista i za strance i za bh.
državljane. Zahtjev se podnosi Centru za socijalni rad, za koji se pretpostavlja da na brizi ima dijete
koje podliježe osnovnim zakonskim odrednicama o usvajanju. Zahtjev podrazumijeva podnošenje
svih dokaza o podobnosti za usvojatelja. Centri za socijalni rad, takodjer, prikupljaju dokaze o tome
da potencijalni usvajatelj nije ranije bio roditelj, da mu nije oduzeto roditeljsko pravo, te istražuje
socijalno i materijalno stanje. Važno je, ističe se ovdje, da buduća porodica ne bude ni pretjerano
bogata ni siromašna. Jedina razlika je što se, kada su u pitanju stranci, ova socijalna anamneza traži
od organa zemlje iz koje dolazi usvajatelj.
Sam proces usvajanja nema odredjeno vrijeme trajanja. Ukoliko Centri za socijalni rad imaju u
evidenciji dijete za usvajanje, onda cijeli proces ide znatno brže, ali samo usvajanje je u potpunosti u
nadležnosti Centara za socijalni rad koji djeluju u opštinama. Centri istovremeno mogu medjusobno
kontaktirati i razmjenjivati informacije o tome da li na evidenciji imaju dijete za usvajanje ili
potencijalnog usvajatelja. Može se desiti da odmah odgovore da nemaju djece na evidenciji za
usvajanje, ali kako praksa pokazuje, nema tog usvajatelja koji odustane nakon prvog odbijanja.
Pojedini čekaju i godinama.
II POJAM USVOJENJA – POTPUNO I NEPOTPUNO USVOJENJE
2
Važno je istaći da je porodično-pravni institut usvojenja takav da je koncipiran kao pravo
djeteta trajno lišenog roditeljskog staranja, na odgovarajući oblik porodično-pravne zaštite.
Usvojenje je u Konvenciji o pravima djeteta osmišljeno sa pozicije potreba djeteta i njegovog prava
da se razvija u porodičnom okruženju, odnosno u usvojilačkoj porodici, u slučaju trajne
nemogućnosti življenja sa prirodnim roditeljima, a u slučajevima i pod uslovima predviđenim
pozitivnim zakonskim propisima iz te oblasti. “
Usvojenje je poseban oblik porodično-pravne zaštite
djece bez roditelja ili bez odgovarajućeg roditeljskog staranja, kojim se zasniva roditeljski, odnosno
srodnički odnos.”
1
Isto tako “usvojenje se može zasnovati samo ako je u interesu usvojenika.”
2
Usvojenje, dakle, niti u jednom propisu (međunarodnom dokumentu i domaćem unutrašnjom
propisu), kao ni u pravnoj teoriji i teoriji socijalnog rada, nije koncipirano kao pravo usvojilaca, već
pravo djeteta – usvojenika. Ovo zato što je djetetu bez roditeljskog staranja potrebno obezbjediti
adekvatne uslove za rast, razvoj, vaspitanje, obrazovanje i dr. Organ starateljstva dužan je da u
postupku koji prethodi donošenju rješenja o usvojenju, primjeni sve raspoložive mjere zaštite
prirodnog roditelja sa ciljem očuvanja roditeljske funkcije. Ova obaveza zasnovana je na
opšteprihvaćenom stanovištu o prednosti roditeljskog staranja nad svim oblicima alternativne brige
o djetetu. Primarna zaštita roditelja je stručno-metodološka pretpostavka koja treba biti ispunjena da
bi organ starateljstva mogao donijeti odluku o primjeni usvojenja.
Usvojenje djeteta može biti potpuno i nepotpuno. Usvojiti se ne može srodnik po krvi u pravoj
liniji, brat i sestra i dijete mlađe od tri mjeseca. Dijete maloljetnih roditelja može se usvojiti po
isteku jedne godine od njegovog rođenja i to samo izuzetno, a dijete nepoznatih roditelja može se
usvojiti nakon proteka tri mjeseca od napuštanja djeteta. Usvojilac može biti državljanin BiH, a
može biti i strani državljanin, ako je usvojenje u najboljem interesu djeteta i ako dijete ne može biti
usvojeno u BiH. Za usvojenje od strane stranca obavezna je saglasnost nadležnog organa socijalnog
staranja FBiH. Usvojitelj može biti lice starosti 25 do 45 godina, koje je starije od usvojenika
najmanje 18 godina. Za usvojenje je potreban pristanak jednog ili oba roditelja, izuzev ako su
roditelji poslovno nesposobni ili maloljetni ili kojima je nepoznato boravište duže od šest mjeseci.
Za usvojenje djeteta pod starateljstvom potreban je pristanak staratelja.
1. Uvjeti za potpuno usvojenje prema Porodičnom zakonu FBiH
1
Porodični zakon
Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH" br. 35/ 05), član 91., stav 1
2
ibid
član 93., stav 1
4
Potpunim usvojenjem se između usvojioca i njegovih srodnika i usvojenika i njegovih potomaka
zasnivaju odnosi srodstva, kao da se radi o krvnom srodstvu. To je trajni odnos i potpuno usvojenje
se ne može raskinuti.
Potpuno se može usvojiti samo dijete uzrasta do 5 godina koje:
-
nema žive roditelje,
-
roditelji su mu nepoznati,
-
roditelji koji su dijete napustili, a više od jedne godine ne zna im se mjesto boravka,
-
roditelji koji su pred organom starateljstva pristali (dali saglasnost) da njihovo dijete bude
potpuno usvojeno.
“Potpuno mogu usvojiti samo bračni supružnici zajednički, ako su oba ili jedan od njih stariji od
usvojenika najmanje 18 godina. Potpunim usvojenjem prestaju sva međusobna prava i dužnosti
između usvojenika i njegovih krvnih srodnika.”
6
4.
Nepotpuno usvojenje prema Porodičnom zakonu RS
Nepotpunim usvojenjem se između usvojenika i usvojioca i njegovih potomaka zasnivaju odnosi
srodstva, kao i prava i dužnosti koja po zakonu postoje između roditelja i djece, ako zakonom nije
drugačije određeno. Nepotuno usvojenje ne utiče na prava i dužnosti usvojenika prema njegovim
roditeljima i drugim srodnicima.
Usvojiti se može samo maloljetno lice. Usvojiti se može samo lice koje je starije od usvojenika
najmanje 18 godina. Ako bračni supružnici zajednički usvajaju isto lice, uslov od razlike 18 godina
mora ispunjavati jedan od njih.
Za nepotpuno usvojenje potreban je pristanak oba roditelja djeteta, ako dijete ima roditelje.
Nije potreban pristanak roditelja: kome je oduzeto roditeljsko pravo, kome je oduzeta poslovna
sposobnost, i čije je boravište nepoznato najmanje jednu godinu, a u tom periodu se ne brine za
dijete.
6
Porodični zakon („Službeni glasnik Republike Srpske", broj 54/02 i 41/08), član 156. – član 160.
