APSTRAKT:
Troškovi su najznačajnija kategorija koja oduzima najviše pažnje prilikom obračuna
proizvodnje. Vezani su za proizvodnju proizvoda i nezamislivo je napraviti određeni proizvod bez
njihovog utroška. Sistem obračuna po standardnim troškovima je jedna od metoda obuhvatanja,
alokacije i realokacije po mjestima i nosiocima troškova i međuperiodične alokacije stvarnih
troškova. U ovom radu sam prikazala koje sve vrste standardnih troškova postoje. Takođe sam
prikazala kako funkcioniše sistem obračuna po standardnim troškovima, a kako po standardnim
varijabilnim troškovima i tradicionalne pristupe oba sistema. Na kraju prikazan je zadatak kao
primjer obračuna po standardnim troškovima.
Ključne riječi:
obračun po standardnim troškovima, standardni varijabilni
troškovi,tradicionalni pristup
APSTRACT:
Costs are the most significant category which require the most attention in production
calculation. They are connected to the product production and it’s unthinkable to create certain
product without taking costs into account. The system of calculation of standard costing is one of
the methods of encompassment, allocation and reallocation of the locations and carriers of costsand
inter-periodic allocation of actual costs. In this paper, I showed all kinds of standard costs which
exists. I also showed how the system of standard costing is functioning, how the system of standard
variable cost and traditional approaches to both systems. At the end of the task I put an example of
calculation of standard costing.
Key words:
cost,calculation of standard costing, standard variable costs,
traditional approach
UVOD:
Sistem obračuna troškova je skup načela, metoda i postupaka obrade i obuhvatanja troškova,
njihovo alociranje po mestima troškova, kao i vezivanje za nosioce troškova. Prema vremenskom
kriterijumu imamo:
a) sistem obračuna po stvarnim troškovima,
b) sistem obračuna po standardnim torškovima.
Standardni troškovi služe da bi:
1. utvrdili kakvi troškovi objektivno treba da budu;
2. utvrdili odstupanja između standardnih i stvarnih troškova;
3. utvrdili uzroke odstupanja, i
4. omogućili preuzimanje mjera za snižavanje troškova.
Sistem obračuna po standardnim troškovima zasniva se na unaprijed određenim novčanim
iznosima utroška svih vrijednosti u procesu proizvodnje. Proizvodnja se tereti standardnim
troškovima, a odstupanja stvarnih od standardnih troškova evidentiraju se i raščlanjavaju prema
uzrocima nastajanja.
Obračun po standardnim troškovima je razvojni oblik obračuna po planskim troškovima u
kojem se ukupni učinci uvijek obračunavaju prema standardiziranim stopama. Roba sa zaliha
uvijek se vrednuje po standardnim nabavnim cijenama, a učinci troškovnih centara po planiranoj
troškovnoj stopi. Velika prednost toga je to što se u usporedbi između planiranih i ostvarenih brojki
odstupanja koja su se pojavila u ulaznim sistemima ne pojavljuju u izlaznima. Time je zadovoljen
zahtjev računovodstva odgovornosti da se prikazuju samo oni troškovi na koje se može uticati.
Standardni troškovi proizvoda izvode se iz planske kalkulacije odnosno predkalkulacije.
Izračunavaju se na jediničnoj osnovi množenjem potrebnih materijala (standardna količina) s
odgovarajućim standardnim cijenama materijala te radnih sati (standardni izravni rad) s
odgovarajućim planskim proporcionalnim troškovnim stopama. Na taj način izražavaju koje će
troškove prouzročiti pojedinačni proizvod. U predkalkulaciji se standardni troškovi proizvoda
izračunavaju prema tačno određenim nalozima, tj. prema tačnim specifikacijama dobijenim od
kupca, ali sa standardnim cijenama i planskim troškovnim stopama. Prema tome, svaku razliku koja
se može pojaviti treba pripisati samo promjenama vezanim za naloge.
Standardni troškovi se koriste za:
-
Sastavljanje finansijskih izvještaja;
-
upravljanje troškovima;
-
planiranje I kontrolu i
-
odlučivanje o cijenama.
-
1.2.
Suština obračuna po standardnim troškovima
Sa aspekta kreiranja kontnog plana računovodstva troškova, primjena sistema obračuna po
standardnim troškovima je najzanimljivija.
Obračun po standardnim toškovima predstavlja jednu od metoda obuhvatanja, alokacijei
realokacije po mjestima i nosiocima troškova. Ovaj sistem obračuna služi se standardnim
toškovima kao mjerilom, normalom i kontolnim sredstvom za stvarne troškove. Iz toga proističe
pojava odstupanja od standardnih troškova kao podloga upravljanja po načelu izuzetka.
Slika 2. Periodizacija troškova prema različitim sistemima obračuna
2
Sistem obračuna
po stvarnim troškovima
Sistem obračuna
po standardnim troškovima
Sistem obračuna
po standardnim VT
Svi (V i F)
troškovi u
stvarno nastalom
iznosu
(apsorpcioni sistemi)
Svi (V i F) troškovi
u planiranom iznosu
(apsorpcioni sistemi)
Standardni
(planirani)
varijabilni troškovi
Odstupaja od stan. VT
Svi stvarni FT proizvodnje
Odstupanja od stan. troškova
2
http://www.ekof.bg.ac.rs/wp-content/uploads/2015/03/03-VM-Obracun-i-upravljanje-troskovima.pdf
, str. 20
Tr
oš
ko
vi
pr
oi
zv
od
nj
e
Svi
neproizvodni
troškovi
Svi
neproizvodni
troškovi
Svi
neproizvodni
troškovi
Uključivanje standardnih troškova u knjigovodstvo može biti potpuno i djelimično prema
takozvanom:
-
part planu – odnosi se na delimično uključivanje standardnih troškova u knjigovodstvu,
-
singl planu – odnosi se na potpuno uključivanje standardnih troškova u knjigovodstvo,
-
dual planu – odnosi se na paralelno vođenje stvarnih i standardnih troškova u
knjigovodstvu.
Najčešću primjenu u računovodstvenoj praksi imaju part plan i singl plan.
Obračun po standardnim troškovima omogućava:
-
realnije vrednovanje zaliha,
-
efikasnije vođenje politike prodajnih cijena na osnovu troškovne podloge po osnovu
unaprijed utvrđenih standardnih cijena koštanja učinka - proizvoda,
-
utvrđivanje odstupanja između standardnih i stvarnih troškova kao - upravljanja
troškovima po principu izuzetka i usmjeravanje pažnje na ekstremno ponašanje troškova,
-
realno planiranje troškova i rezultata prema planiranom obimu aktivnosti za potrebe
preduzeća kao cjeline i za potrebe organizacionih djelova preduzeća, ažuran, jednostavan i
ekonomičan sistem internog obračuna,
-
kontrolu troškova za preduzeće kao cjelinu, kao i kontrolu troškova po organizacionim
djelovima preduzeća,
-
raščlanjavanje poslovnog rezultata preduzeća po organizacionim djelovima, što predstavlja
polaznu osnovu stimulativne raspodjele, a po osnovu uspješnosti upravljanja sredstvima,
itd.
N
ep
ro
iz
vo
dn
itr
oš
ko
vi
-
Učestalost javljanja i trajanje odstupanja
-
Predmet, sadržaj i uzrok odstupanja
-
Karakter i vrsta odstupanja
1.4.
Vrste troškova
Troškovi se, posmatrano sa aspekta njihovog reagovanja u odnosu na promene obima
proizvodnje, dijele na dvije osnovne grupe, a to su fiksni i varijabilni. Međutim, nijesu svi troškovi
uvijek čisto fiksnog niti čisto varijabilnog karaktera, već se između ovih krajnosti pojavljuje čitav
niz mješovitih troškova. Znajući karakteristike fiksnih i varijabilnih troškova, posebno kretanje
fiksnih troškova u odnosu na promene u stepenu korišćenja kapaciteta, veoma je bitno imati
podatke o veličini fiksnih i veličini varijabilnih troškova.
Podjela troškova na fiksne i varijabilne je potrebna za izračunavanje rezultata
odgovarajućih poslovnih poduhvata u vođenju poslovne politke. Za izračunavanje značajnih
pokazatelja iz grafikona rentabiliteta, kao što su na primjer: koliko treba proizvesti i prodati,
odnosno sa kojim stepenom zaposlenosti kapaciteta poslovati da bi se poslovalo u zoni dobitka,
zatim koji se rezultat može očekivati na različitim stepenima zaposlenosti, odnosno koji nivo
zaposlenosti obezbjeđuje finansijski rezultat koji se želi postići, itd.
Upravo nam ovo nameće potrebu za razdvajanjem troškova na fiksne i varijabilne, kao i
potrebu praćenja i analiziranja njihovog ponašanja u različitim uslovima poslovanja, posebno
posmatrano sa aspeka odnosa ovih troškova i stepena korišćenja kapaciteta, kako u masi, tako i po
jedinici proizvoda.
Kod primjene sistema obračunavanja po standardnim troškovima utvrđuju se standardni
troškovi za pojedine vrste troškova po jedinici proizvoda, kako za direktne tako i za indirektne
troskove.
Utvrđivanje standardnih troškova, u osnovi, ne predstavlja problem kod direktnih
troškova, što nije slučaj sa standardizacijom indirektnih odnosno opštih troškova.
Problem standardizacije indirektnih troškova se javlja između ostalog i zbog toga što ovi
troškovi u sebi sadrže fiksne, varijabilne i troškove mješovitog karaktera, koji će uticati na
dinamiku ukupnih troškova, a time i na visinu cijene koštanja proizvoda pri različitom stepenu
korišćenja kapaciteta, kako u masi, tako i po jedinici proizvoda.
Podjela troškova na fiksne i varijabilne predstavlja metodološki postupak komparativne
prirode, što praktično znači da se u postupku podjele troškova vrši posmatranje i upoređivanje
kretanja troškova u odnosu na stepen korišćenja kapaciteta. Što znači da je neophodno pretpostaviti
da su podaci koji se posmatraju i obrađuju međusobno uporedivi. Ovo se odnosi na podatke o visini
troškova, kao i na podatke koji se odnose na stepen korišćenja kapaciteta.
