sada, s pravima i odgovornostima. Stoga uloga odgajatelja i učitelja jest pružiti djetetu
podršku kako bi ono odraslo u odgovornog člana društva, razvilo osjećaj empatije i
osjetljivost za potrebe drugih, kao i otvorenost za različitosti, te razvilo vještine koje su mu
potrebne da formulira i iskaže svoje mišljenje i stavove i s uvažavanjem sasluša i tolerira
mišljenja različita od njegovih, te razvije sposobnost nenasilnog rješavanja sukoba. Između
ostalog, inkluzivni odgoj na izvoru je razvoja kompetencija za cjeloživotno učenje koje
uključuje interpersonalne i građanske kompetencije, svijest o ekološkim pitanjima i pitanjima
vezanim za održiv razvoj, interkulturalno razumijevanje, poduzetništvo, te vještine
informatičke i komunikacijske tehnologije. Sve navedeno dodatno legitimira ulogu i značaj
inkluzivnog odgoja i obrazovanja u promicanju temeljnih ljudskih sloboda, prava i potreba u
suvremenom svijetu. Položaj i moć koju suvremeni odgoj i škola imaju u promicanju kvalitete
života budućih generacija, ostvarivanja potencijala svakog pojedinca, ali i prosocijalnih težnji
zajednice, pred današnje profesionalne odgajatelje postavljaju značajan izazov osobnog i
socijalnog razvoja i cjeloživotnog obrazovanja, koje je jedan od odgovora na kontinuirane
promjene i uvjetovanost odgoja, obrazovanja i škole, ali i spoznajne i socijalizacijske potrebe
novih naraštaja djece i mladih.



Učenici sa preprekama u učenju i učešću u inkluzivnoj nastavi

Položaj učenika sa preprekama u učenju i učešću izmijenjen je i i poboljšan u inkluzivnoj
nastavi, ne samo u odnosu na uobičajnu, tradicionalnu nastavu.

Termin TEŠKOĆE U RAZVOJU (engl. devalopmental disability, njem.
Entnjicklungsbeintrachtigung) koristi se u stručnoj i naučnoj literaturi, zakonodavstvu,
medicinskoj i pedagoškoj praksi, te u svakodnevnom životu. Uz ovaj koriste se još termini:
hendikep, oštećenje u razvoju, devijantnost, deformitet, anomalija, smetnje u razvoju,
poremećaji, inalidnost itd.

Pojam teškoće u razvoju ima i ''znakovitu odrednicu kojom se označava posebnost ljudske
osjetljivosti i socijalnog odstupanja'' ( Biondić, 1993, str.16).

Adekvatniji je termin PREPREKE U UČENJU I UČESĆU, jer se njime izražava neophodnost
angažovanja društvenog, školskog i nastavnog okruženja u njihovom otklanjanju.

Svjetska

zdravstvena organizacija

(NJHO, 1986, str.16) dala je različite i povezane termine:



Bolest ili poremećaj,



Oštećenje,



Invaliditet,



Hendikep .