SVEUČILIŠTE J. J. STROSSMAYERA U OSIJEKU
FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA PEDAGOGIJU
Tomislav Farkaš
DJECA S POSEBNIM POTREBAMA – DAROVITA DJECA
(seminarski rad)
Kolegij: Pedagogija djece s teškoćama u razvoju
Mentorica: izv. prof. dr. sc. Vesna Buljubašić Kuzmanović
Osijek, siječanj 2016. godine
Sažetak:
U seminarskom radu prikazan je fenomen darovitosti. Seminarski rad daje različite definicije
darovitosti i uvodi čitatelja u problematiku koja se veže uz pojam darovitost. Nadalje, dane su
karakteristike darovite djece i opisani su neki od obrazaca ponašanja darovite djece u
određenim situacijama. Seminarski rad ukratko se bavi i problematikom prepoznavanja
darovitosti kod djeteta, a opisani su i najčešći mitovi koji se vežu uz darovitost. Velika
pozornost posvećena je pogrešnim i dvojnim dijagnozama darovite djece (prvenstveno
ADHD) te samome radu s darovitom djecom. Misao vodilja seminarskog rada jest da
darovitu djecu treba gledati kao buduće pokretače društva, a da posebno treba obratiti
pozornost na rano prepoznavanje darovite djece te sustavan i kvalitetan rad s njima.
Potrebno je osmisliti program rada s darovitim učenicima kako bi darovitoj djeci bio
omogućen potpuni razvoj i kako bi njihove potrebe bile primjereno zadovoljene.
Ključne riječi:
darovitost, darovita djeca, djeca s posebnim potrebama.
UVOD – ŠTO JE DAROVITOST?
Definicija o darovitosti ima mnogo i nije moguće sasvim precizno definirati darovitost
samo jednom rečenicom, zato što darovitost obuhvaća različite kriterije i obilježja, kao što su
intelekt, kreativnost, visoko razvijene specifične sposobnosti, prijevremena razvijenost, žar za
savladavanjem, visoko razvijeni interesi, i sl. (Adžić, 2011). „Najstarije i najrasprostranjenije
shvaćanje darovitosti proizlazi iz psihometrijske definicije inteligencije“ (Adžić, 2011, 172),
ali znamo da to nije točno. Jedna od definicija darovitosti kojoj se možemo prikloniti je:
„Darovitost je sklop osobina koje omogućuju pojedincu da dosljedno postiže izrazito iznad
prosječan uradak u jednoj ili više aktivnosti kojima se bavi“ (Cvetković-Lay, Sekulić
Majurec, 1998, 15). Razlikujemo jednodimenzionalne i višedimenzionalne definicije
darovitosti. Jednodimenzionalne definicije darovitosti temelje se na intelektualnim
sposobnostima koje su mjerene testovima inteligencije, dok se višedimenzionalne definicije
temelje na intelektualnim sposobnostima uz uvažavanje drugih osobnih sposobnosti
(Mijatović i sur., 1999).
Cvetković-Lay i Sekulić Majurec (1998) kažu da dijete treba imati potencijal kako bi
se darovitost mogla iskazati kao izrazito postignuće u aktivnostima kojima se dijete bavi. Taj
potencijal omogućuje djetetovim sposobnostima da se razviju do tog stupnja, a tu se
mogućnost naziva potencijalnom darovitošću. Tako potencijalna darovitost može postati
produktivnom darovitošću. Produktivnu darovitost
1
uvjetuju sljedeće skupine osobina: (1)
Iznad prosječno razvijene sposobnosti, (2) Osobine ličnosti (naročito motivacija za rad) i (3)
Kreativnost (Cvetković-Lay, Sekulić Majurec, 1998). Većina istraživanja pokazala je da
darovitost nije nasljedna, već da ju je potrebno razvijati (Winner, 2005). Stoga je moguća i
situacija, kada je riječ o potencijalnoj i produktivnoj darovitosti, da će dijete pokazivati neke
znakove darovitosti u ranom djetinjstvu, ali da i neće ostati darovito u kasnijim godinama
života (Crljen, Polić, 2006).
Jedan od velikih problema kojeg navodi Vranjković (2010) jest da darovitost u
današnjem društvu nije jasno definirana pa se stoga darovitost često mjeri ocjenama u školi,
dok djeca sama ne znaju kritički procijeniti i ocijeniti svoje sposobnosti. Također, darovitost
nije jedan entitet, već dimenzionalan spektar (Webb i sur., 2010). Darovitost uistinu jest
složen pojam i fenomen, ali ga zato karakteristike darovitih osoba mogu dobro pobliže opisati.
1
Postavke iznijeli Renzulli i Reis.
KARAKTERISTIKE DAROVITE DJECE
Wellisch i Brown (2013) tvrde da se kod darovite djece može lako zamijetiti sljedećih
deset karakteristika
2
: izražena motivacija, pojačani interesi za određene neobične stvari,
izražene komunikacijske sposobnosti, sposobnost za efikasno rješavanje problema,
izvanredno pamćenje, znatiželja, moć brzog shvaćanja, razvijeno logičko razmišljanje,
domišljatost/kreativnost te razvijen smisao za humor.
Darovita djeca postižu iznimne rezultate u bilo kojem od sljedećih područja: (1) Opća
intelektualna sposobnost, (2) Akademske sposobnosti, (3) Kreativno i produktivno mišljenje,
(4) Sposobnost upravljanja, (5) Umjetničke sposobnosti i (6) Psihomotoričke sposobnosti
(Mijatović i sur., 1999).
Značajke darovite djece se najčešće mogu vidjeti u procesu obrazovanja. Vranjković (2010)
navodi sljedeće osobine darovitih: (1) Izvanredne vještine rješavanja problema, (2) Kvaliteta i
kvantiteta vokabulara, (3) Razumijevanje apstraktnih ideja već u ranoj dobi, (4) Brzo učenje i
pamćenje, (5) Shvaćanje složenih matematičkih koncepata, (6) Dugo zadržavanje pažnje, (7)
Sposobnost usmjeravanja vlastitog stjecanja znanja, (8) Kreativnost na umjetničkom području
i (9) Fleksibilnost u razmišljanju i rješavanju problema s više gledišta. Prethodno navedene
značajke jasno objašnjavaju zašto su darovita djeca često perfekcionisti i zbog čega
konstantno pomiču granice svojih mogućnosti na višu razinu (Vranjković, 2010). Winner
(2005) darovitu djecu opisuje sljedećim obilježjima: (1) Prijevremena razvijenost, (2)
Inzistiranje da sviraju po svom i (3) Žar za savladavanjem.
Sljedeći citat možda ponajbolje opisuje darovitu djecu na najjednostavniji mogući način:
„Darovita su djeca vrlo maštovita i kreativna te umno sazrijevaju brže od svojih vršnjaka.
Puno više čitaju i pokazuju velik interes za specifična područja. Postavljaju puno pitanja,
logički brže zaključuju, mogu analizirati, sintetizirati i stvarati samo sebi znane putove
rješavanja složenih zadataka, a posjeduju i druge umjetničke, jezične, glumačke sposobnosti.
Često razvijaju osjećaj za duhovno i prepoznaju taj osjećaj kod drugih“ (Adžić, 2011, 173).
Kada je riječ o motivaciji, prepoznajemo tri zajedničke karakteristike kod darovite
djece: (1) Rano iskazivanje specifičnih interesa, (2) Iskazivanje velike usmjerenosti cilju i (3)
Iskazivanje velike radne energije (Cvetković-Lay, Sekulić Majurec, 1998).
2
Moguće je da će jedno darovito dijete imati svih deset karakteristika, dok će drugo, primjerice, imati samo pet
ili šest karakteristika.
