PEDAGOŠKI FAKULTET
PRVI CIKLUS STUDIJA
STUDIJSKI PROGRAM RAZREDNA NASTAVA
TEMA: NASTAVNIK I OCJENJIVANJE
SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA METODOLOGIJA PEDAGOŠKIH
ISTRAŽIVANJA
4
2. OCJENA I OCJENJIVANJE
2. 1. Taksativan pristup nastavi
Zadaci nastave su u nastavnom planu i programu naznačeni s nekoliko redova za svaki
nastavni predmet pojedinačno. Oni su dati u deklarativnom obliku, što nastavniku, posebno
nastavniku– početniku, ne može poslužiti kao orijentacija i smjernice u radu. Posebice ne
mogu ovako izraženi zadaci nastave poslužiti kao osnova za konkretiziranje zahtjeva koji se
postavljaju pred nastavu. Zato te zadatke valja razraditi i konkretizirati kako bi se na osnovi
tako definiranih zadataka mogla izraditi metodologija vrednovanja uspjeha učenika u nastavi.
Motivacijsko–emocionalni odnos prema nastavi ogleda se u interesu koji učenik pokazuje
prema praćenju znanstveno popularne literature, prema skupljanju i sređivanju informacija i u
aktivnom bavljenju nekom djelatnošću u slobodno, vannastavno vrijeme. Njegov interes je
izražen maksimalnim angažiranjem vlastitih sposobnosti i vještina na rješavanju problemskih
zadataka, takmičarskim duhom i osjećajem zadovoljstva postignućem u nastavi i učenju.
Ljubav prema nastavi i učenju izražena je zadovoljstvom za vrijeme nastave i učenja,
lakoćom prevladavanja poteškoća koje se tijekom nastave i učenja javljaju i u poštivanju
svoga uspjeha ali i uspjeha drugih iz razrednog odjela.
2. 2. Praćenje, provjeravanje i ocjenjivanje učenika
Praćenje, provjeravanje i ocjenjivanje učenika u nastavi sastavni je dio nastave. To je vrlo
odgovoran i vrlo osjetljiv zadatak kojeg obavlja nastavnik. Praćenje učenika podrazumijeva
sistemsko evidentiranje, tj. bilježenje zapažanja o razvoju učenikovih interesa, motivacije i
sposobnosti, njegovih postignuća u usvajanju sadržaja nastavnog predmeta ili odgojno–
obrazovnog područja, njegov odnos prema radu i postavljenim zadacima te odgojnim
vrijednostima.
Pod provjeravanjem znanja razumijeva se sustavno praćenje, ispitivanje i vrednovanje
učenikovih postignuća i uspjeha u ostvarivanju zadaća nastavnog predmeta ili odgojno–
obrazovnog područja tijekom školske godine (Kadum, 2004,). Provjeravanje znanja je, dakle,
postupak kojim učitelj tijekom nastavnog rada u svrhu kontrole kakvoće i količine razine do
5
koje su učenici usvojili određena obrazovna dobra, tj. znanja, sposobnosti i vještine.
Provjeravanje znanja je, dakle, postupak kojim učitelj tijekom nastavnog rada u svrhu
kontrole kakvoće i količine razine do koje su učenici usvojili određena obrazovna dobra, tj.
znanja, sposobnosti i vještine.
“Učiteljeva ocjena nije samo ocjena učenikova znanja. Ona je istodobno ocjena njegovog
osobnog uspjeha, isto kao što nije puka konstatacija o učenikovu znanju nego istodobno i
učiteljevo sredstvo odgojnog djelovanja. Tako pedagoška skrb za manje nadarenog učenika
može ugroziti objektivnost kriterija po kojemu se vrednuje znanje. To su pedagoška
lukavstva, međutim, stalna kušnja onom što učitelj mora javno iskazati-je čvrs i nepristrasan
kriterij.(Slatina,1998.)
Ocjenjivanje je postupak vrednovanja svih relevantnih činjenica o učenikovim postignućima
tijekom praćenja, provjeravanja i ispitivanja, a izražava se ocjenom. Mjerila i skale nisu
strogo znanstveno utemeljene, već su dogovoreni način izražavanja uspjeha učenika. Tako se
kod nas stepen usvojenosti znanja, sposobnosti i vještina izražava brojčanom ocjenom od 1 do
5. ili u prvo razredu osnovne škole opisno. Pritom valja naglasiti da jednaka ocjena ne znači i
jednako znanje jer su ocjene podložne različitim uslovima u kojima nastaju, ali i subjektivnim
osobinama ocjenjivača. Kako bismo se što više približili realnijoj, objektivnoj ocjeni potrebno
je prikupiti što više podataka o znanju i sposobnostima učenika. Pored toga, redovnim
praćenjem rada i napredovanja učenika, provjeravanjem znanja i ocjenjivanjem motiviramo
učenika na rad. S obzirom na razlike u ocjenjivanju, preporučljivo je da se u nastavi znanje i
sposobnosti učenika, pored usmenog provjeravanja, provodi i pismeno provjeravanje.
Poželjno je da se svakog učenika usmeno i pismeno provjeri najmanje dva puta u jednom
polugodištu. Osim toga, dobro je, posebno radi pozitivne motivacije, da se koriste i sljedeće
dvije komponente praćenja – aktivnost (zalaganje) učenika i domaći uradak. Tim
komponentama (odrednicama) moguće je ocijeniti raznovrsne aktivnosti učenika, kao na
primjer, redovitost pisanja domaćih zadaća, seminarski rad, praktičan rad, aktivnost u nastavi
i sl. Ocjenjivanje pritom ne smije vremenski biti raspoređeno na kraj ocjenjivačkog razdoblja.
Provjeravanje i ocjenjivanje učenika valja provoditi tako da se: – uvažava, tj. poštuje
učenikova ličnost; – potiče učenikovo samopouzdanje i njegov osjećaj napredovanja; – potiče
učenika na aktivno sudjelovanje u nastavnom procesu; – omogućuje učeniku da se sam javlja
za provjeru znanja; – osposobljava učenika za samoučenje, samoprocjenu svojega znanja i
procjenu znanja drugih učenika iz razrednog odjela. Ocjenjivanje učenika je zasigurno
jedan od najtežih „moralnih“ zadataka svakog nastavnika. Praksa pokazuje da se nastavnici
