Sociologija prava

SOCIOLOGIJA PRAVA

1. Priroda prava, nastanak i razvoj prava
Pravo

je sistem društvenih normi koje reguliraju društveni život i razvitak a time aktivno

utje

e ne samo na u

vrš

ivanje i zaštitu osnovnih društvenih odnosa nego i na njihovu

stagnaciju, mijenjanje pa i svjesno razvijanje viših društvenih i politi

kih forma.

Pravo kao poseban oblik društvenih normi nije postojao prije države. Pojavljuju

i se u

historiji zajedno s državom, pravo je nastalo ne kao proizvod države, nego kao njezin
sastavni dio.
Koje sve sfere društvenih odnosa, koliko i na koji na

in, pokriva pravo ovisi o stupnju

društvenog razvitka te društvenog i politi

kog ure

enja pojedine zemlje.

Pravo javljaju

i se kao "nadgradnja" nad konkretnim historijskim društvenim odnosima,

ima relativno samostalnu i stvarala

ku ulogu kao posebna društvena sila. Ali, nema takvog

prava koje je

isto i totalno klasno. Društvena osnova svakog pravnog sistema ovisna je od

vladaju

e klase.

-tamo gdje je društvo, tamo je i pravo
-pravo je izraz društvenosti

ovjeka

Gurvitch

predbacuje pravnicima da pravo nikako ne može postojati bez državne

organizacije (izvodi prvu zada

u soc. prava). Pravo je potrebno promatrati kroz same

totalne fenomene.
-

Durkheim

je prvi zapazio prirodu prava, geneti

ko pravo, porjeklo prava vidi u arhaji

nim

društvima (religija, magija).
Po njemu je pravo; nešto sveto-od Boga-pripada kolektivu - dolazi magija – pojedinac koji
ima svoje norme i interese – dolazi do preobražaja prava arhai

nih društava i s time do

podjele prava:
1.kolektivno-individalno
2.restriktivno-restitutivno
-

Weber

- pravo je božanskog porijekla, to je niz pravila po njemu pravo na: misti

no,

iracionalno obilježje po porijeklu ali ima u sebi jednu racionalnu komponentu.

U prvom

obliku bilo je karizmatskog obilježja (kanonsko pravo) -

karizmatska objava proroka a

kasnije empiri

ka tvorevina pravnika –

dalje ga uzima svjetovna vlast uz pomo

teokratske vlasti –

dolazi do sistematizacije prakti

ara, grupe pravnika a u tom se procesu

razvijaju formalna obilježja prava –

dolazi u me

ustadij tolerancije i -

napokon se

usmjeravaju do sistematizacije tehnike.

2. Razgrani

avanje sociologije prava od teorije prava, filozofije prava, historije prava

Historija prava

odnosi se na prirodu, nastanak i razvoj prava (gledaj prvo pitanje).

Filozofiju prava možemo pratiti otprilike od Platona, Aristotela preko drugih, dok povijest
sociologije prava zapo

inje zapravo doprinosom Emilea Durkheima i njegove škole.

Durkheim je pravu pripisivao temeljnu ulogu u mehanizmu društvenog života. Odre

uju

granice prava kao društvene

injenice, moramo izbjegavati rani filozofski stav i svaku

dogmatizaciju neke posebne pravne situacije vezane uz odre

eni tip globalnog društva,

strukture ili grupe.
-

zadaci soc. prava

otkrivanje svrhe prava, sustava pravnih pravila i sistema prava koji funkcioniraju u

odre

enim društvima, okvirima i u utvr

ivanju funkcionalnih veza izme

u tih vrsta, sustava

pravila i sistema i njihovih oblika s jedne strane te društvenih okvira s druge strane.

Prou

avanje varijacija zna

ajnosti prava na hijerarhiskoj ljestvici sustava društvenih

pravila i tvorevina civilizacije.

Sociologija prava

Prou

avanje promjena tehnika sistematizacije prava i ovisnosti o tipovima globalnih

društava

Prou

avanje promjenljive uloge grupa pravnika u životu društva

Generi

ko prou

avanje regularnosti tendencija u razvoju prava i prou

avanje njihovih

faktora

3. Shva

anje soc. prava u povijesti društvene misli (Platon, Aristotel, Rimski pravnici i

mislioci, Sveti Augustin, Grotius, Škola prirodnog prava, Montesquieu)
Platon-Aristotel

=> kad su napredniji gr

ki slojevi društva po

eli emancipirati od

primitivne mitološke misli, gr

. filozofi po

eli su težiti suštini i porijeklu prava. Još je

Sokrat gledao u bogovima tvorce prava, a ve

njegovi u

enici, Platon i Aristotel znaju da su

zakoni i pravo dijelo ljudi, a ne bogova. Oni obra

aju pažnju na ideju pravednosti. Da bi

bilo "dobro" pravo mora biti pravedno. Umjesto božanstava Aristotel uvodi "prirodu" kao
stvarala

ki faktor prava. To je tzv. po

etak prirodnog shva

anja porjekla prava, koje se opet

u nizu vjekova pojavljuje u razli

itim varijantama u teoriji i filozofiji prava.

Rimski pravnici

– oni su od Grka preuzeli pojam "prirodnog prava". To je u širokom

smislu pravo što su ga "ova živa bi

a nau

ila od prirode". Rimski su pravnici uveli pojam

prirodnog uma koji je omogu

ovjeku da postavi norme me

unarodnog prava. U njih je

pravo definirano novom svrhom – na ostvarenje pravde (utjecaj arhai

kog morala). Pravne

škole koje se kod Rimljana navode kao protivni

ke, razlikovale su se samo u tuma

enju

pojedinih pravnih normi: Prokurjanci (više konzervativni) i Sabinovci (Ciceron "o
gra

anskom pravu kao umje

u").

Sveti Augustin

– Najve

i teolog krš

anskog vremena, postao biskup. Isprva manihejac

("Ispovijesti", "O državi Božjoj"), polazi od Platona; grijeh je

ovjekov pad; bitak je pravo

ime Boga (najviše i nepromjenljivo); ljubav prema bogu spašava; sve se zasniva na
kategoriji volje; zlo je u prirodi

ovjeka;

ovjek je razapet izme

u božanske i ljudske

države (amor Dei i amor Sui); Ljubav prema bogu je apsolutna norma. Krš

anstvo je

pobjedilo u koncepciji jednakosti ljudi (krš

ani prebivaju na Zemlji ali su gra

ani neba).

Grotius

– (škola prirodnog prava). Nizozemski humanist, živio u 16/17 stolje

u. U dijelu

"O ratnom i mirnodopskom pravu" udario je temelje me

unarodnog prava. Uo

io je da nad

pozitivnim pravima pojedinih naroda i država postoji pravo višeg reda i višeg autoriteta. To
je prirodno pravo, koje je vje

no i nepromjenljivo, a pozitivna prava pojednih naroda i

država vrijede samo ako su u skladu s prirodnim. To je pokolebalo autoritet tada pozitivnog
rimskog prava i udarila na pozicije katoli

ke crkve. Prirodno pravo bilo je uzdignuto iznad

samog boga.

Montesqueu

– uz druge ideologe ameri

ke i francuske revolucije, bio je pristalica škole

prirodnog prava koje je u

io da su svi ljudi jednaki i u slobodi ro

eni. To je u

enje došlo do

izražaja u deklaraciji o pravima

ovjeka ("O duhu zakona"), teorija državnog prava 3

osnovne državne vlasti (tiranija, monarhija, republika). Predlaže politi

ki sistem u kojem je

državna vlast podjeljena na: zakonodavnu, sudsku i izvršnu i podjeljena me

u 3 samostalna

državna organa.

4. Pravne škole

1.Tederatna ???, 2.Rimsko pravo (prokurjanci, sabinovci), 3.Glosatori, 4.Postglosatori,
5.Škola elegantinih jurista, 6.Škola prirodnog prava, 7.Škola pozitivizma, 8.Komparativna
škola, 9.Škola interesne jurisdencije, 10.Sociološka škola,11.Škola kaznenog prava,
12.Škola slobodnog prava, 13.Normativisti

ka pravna škola, 14.Be

ka državnopravna,

15.Škola historijskog materijalizma, 16.Harvardska sociološka pravna škola.

Sociologija prava

8. Pravo u staroj gr

koj

U arhai

koj gr

koj ra

a se polis. Stvara se ideja pravde, a javljaju se i pisani zakoni kojima

se ta pravda primjenjuje. Pravda je pokoravanje zakonima. Platon daje ustavno zna

enje

pravde u smislu podjele na vladanje i pokoravanje. Aristotel kaže da je pravedno ono što je
zakonito (ono nužno i umno). Država je zajednica gra

ana vezanih ustavom, a cilj je sretan

život ili op

i interes. Pravo je ono što regulira odnose me

u sobom jednakim. Aristotel kaže

da tamo gdje nema zakona nema ni državnog ure

enja i to nije umna zajdenica. Veliki

zakonodavci Atene bili su Drakon i Soldan. Drakon razvija ideju jednakosti pred zakonom.
Solon izvodi slobodu iz jednakosti. Zakon je jedino ograni

enje slobode.

9. Pravo u Rimu (kraljestvu, republici, carstvu)

etak rimskog prava: Zakonik 12. plo

a- najvažniji dokument rimskog prava, nastao 450

godina prkr koji nikada nije prona

en – rezan na plo

e od slonove kosti.

Zakon u Rimu – svaki izraz naroda u odre

enom obliku. Nisu imali karakter zakona

financijskih mjera (o financijama odlu

ivao senat)

Magistrat – dužnosnik koji je imao pravo donošenja djela odredbi.
Stari rimljani u po

etku bili su gotovo nepismeni a pravo su poznavali kao praksu i ne kao

teoriju. Utemeljili su prvu pravnu teoriju – rimska pravda je u ranoj rimskoj historiji 8 stprk.
Funkcionirala kao njihovo obi

ajeno pravo, a pravda se ostvarivala kroz parni

ki postupak.

U po

etku pravo je imalo isklju

ivo privatni karakter i to u smislu da svaki rimljanin nastoji

ponovo uspostaviti svoje pravo preko parni

nog postupka.

Kolegij pontifika – skupina sve

enika koji su kralju pomagali kod izricanja presude. Od

367 prkr., bira se pretor – on prima gra

ane, sluša njihove zahtjeve, prihva

a i odbacuje

parnice, šalje gra

ane kod arbitra.

450 prkr.,- korpus pravnih zakona (plebejski zahtjev), donjeli zajedni

ke propise, izabali 10

muškaraca da prou

e gr

ko pravo.

Civilno pravo- u njemu su za

eci modernog prava, dužnosti, slobode rimskih gra

ana.

Njema

ki pravnik Jering kaže da rimsko pravo priznaje i podupire slobodu – pater familijas

slobodan i nezavisan

ovijek. (ibi socijetas, ibi ius). Pravo je bilo nedeferencirano – jedan

ovjek donosio pravdu. Kad je rim postao republika konzul je odgovarao na žalbe. Pravo u

rimu se mjenjalo s preobražajima države, a u pravnim normama sve više mjesta davalo se
pravima pojedinca.
Numini zakoni, zakon koji se jednako provodi me

u svim slobodnim rimljanima bez

privilegija – diferencijacija (druk

ije norme za maloljetnike), obiteljski sud

12. Utjecaj gr

ke filozofije na rimsko pravo

-Rituali koji su pretežno vjerskog konteksta. Veliku ulogu imaju sve

enici koji su i bili prvi

pravnici.
-Kad gr

ka filozofija ulazi u rimsko pravo onda je to ono pravo. Osim iz religija pravo

proizlazi i iz morala.

Težili su za modernizacijom prava tj. Udaljavanje prava od religije.

esto je prisutna norma odštete-gr