Propulzivna   sila   kao   najvažniji   motor   pokretaču     plivanju,   predmet   je   istraživanja   mnogih
stručnjaka. Međutim ni danas se ne može sa sigurnošću utvrditi koji je osnovni izvor propulzije.
Thomas Kirk Cureton koji   je nazivan "ocem" plivačkih istraživanja počeo je s radom 30-ih
godina   prošlog   stoljeća.   Cuerton   ukazuje   na   činjenicu   da   je   zaveslaj   savinutom   rukom
najefikasniji,   a   takva   tehnika   i   danas   se   koristi.   Razvojem   kraul   tehnike   (nakon   stoljeća
dominacije prsne tehnike),  plivački stručnjaci uočavaju da je konstantna propulzija  preduvjet
što manjoj promjeni brzine plivanja. Naime, ranije se prvenstveno smatralo da je propulzija
uvjetovana III Newtonovim zakonom - povlačenjem ruku unatrag tijelo se kreće prema naprijed.
Međutim,   James   Counsilmana   i   Robert   Schleihauf,   podrobnije   objašnjavaju   propulziju   u
plivanju, ukazujući da se voda ne potiskuje ravno prema natrag, već ruka gura vodu zakrivljenom
putanjom.Counsilman   i   Brown   su   svojim   radom   na   Bernulijevom   efektu,   otkrili   prirodu
propulzijeprimjenom teorije uzgona. Schleihauf je   preciznim mjerenjima položaja ruku kod
plivanja,  primjenom vektorske analize, ukazao na spektar  propulzivnih sila koje se javljaju kod
četiri tehnike  plivanja. Counsilman je pokazao da se brzina dlana  pri zaveslaju kod sve četiri
tehnike konstantno povećava. Maglischo je korištenjem trodimenzionalnog filma i fotografije te
digitalnih tehnika, pokazao različite periode ubrzanja i usporenja tokom jednog zaveslaja. Na
tragu   Maglischovih   proučavanja,   Costill,   Lee,   D'Acquisto   su   napravili   video-kompjuterski
program koji izrađuje analizu brzine plivanja u pojedinom djelu zaveslaja. Analiza utemeljena na
primjeni   tog   programa   ukazuje  na   odnos  propulzivne  sile   koju   razviju   i  promjenjive  brzine
kretanja ruku unutar ciklusa zaveslaja. Analiza ukazuje na važnost interakcije između zaveslaja
plivača   i   same   vode.   Odnos   sila   uzgona   i   sila   potiska   u   sklopu   jedne   od   teorija   stvaranja
propulzije (teorija uzgona), kritizirane su od skupine znanstvenika.Oni su smatrali da ruke imaju
ograničenu sposobnost promjene putanje u svrhu   prilagodbe tijeku vode, pa procjenjuju da je
ugao   napada   dlana   na   vodu   presudan   za   propulziju.   Navedeno   tumačenje   argumentiraju   II
Newtonovim zakonom.

2.1 Propulzivni dio zaveslaja u kraul tehnici

U kraul tehnici najveća propulzivna sila stvara se radom ruku . Stoga autori smatraju bitnim
ukazati na razne varijante rada ruku u kraul tehnici. Propulzivni dio zaveslaja (tzv. "S" zaveslaj ili
"ravni" zaveslaj) je dio zaveslaja koji stvara propulziju. U ovisnosti je o rotaciji u ramenom
zglobu i o položaju dijelova ruku u vodi . Pojam propulzivnog "S-zaveslaja" opisao je
Counsilman, koji je smatrao da se trajanje zaveslaja ispod vode produžava, kad plivač povlači
rukama vodu po putanji koja opisuje slovo „S“. Ruka ulazi u vodu ispred ramena s palcem
prema dolje, izvodi kretnju dlanom prema van,a zatim natrag i van prema boku. Prednost S-
zaveslaja opovrgnuta je u 80-ima jer Counsilmanova pretpostavka nije uzimala u obzir rotaciju
tijela za vrijeme zaveslaja. Naime, pokušavajući izvesti S-zaveslaj mnogi plivači rade predugačak