prvenstveno  o  komunikacijama  između  menadžera,  odnosno  vođe  i  njegovih
podređenih.  Oblik,  sadržaj  i  smjer  ovih  komunikacija  ovisi  o  stilu  vođenja  –  dok
autokratski stilovi preferiraju jednosmjernu pismenu komunikaciju čiji su sadržaj nalozi,
dotle  demokratski  stilovi  preferiraju  dvosmjernu  usmenu  komunika

ciju čiji su sadržaj

informacije, a rezultat zajednička odluka.

Pisana komunikacija predstavlja “vidljiv i trajan oblik komunikacije sa svojim
prednostima, ali i lošim stranama u odnosu na usmenu komunikaciju”.

Čovjek daleko

više razmišlja prije nego što nešto napiše nego što izgovori, zato što jednom napisana
riječ postaje trajni zapis za period vremena koji je određen njenom važnošću. Tako se u
nekim muzejima čuvaju zapisi stari više hiljada godina, ili u tajnim dosijeima
obavještajnih službi više od jednog vijeka.

Pisana komunikacija ima svoj značaj, jer se njome omogućuje ostvarivanje efektivnije,
razumljivije  misaone  komunikacije  i  obezbeđuje  autentična  zabilješka  transakcije  ili
događaja. Djelotvorno poslovno komuniciranje osniva se velikim dijelom na poslovnom
dopisivanju.  Različite  životne  i  poslovne  situacije  zahtijevaju  mnoštvo  papirologije.
Ovisno  o  pravilima  i  protokolu  kompanije  postoje  stvari  koje  se  zapisuju  i  koje  se  ne
zapisuju. Nepoštivanje tokom protokola može dovesti do neugodnih situacija.

Pismeno  komuniciranje  zahtijeva  formalan  izričaj,  uz  to  jasan  i  nedvosmislen,  te
apsolutnu  gramatičku  i  pravopisnu  tačnost.  Postoje  i  neke  ljubazne  fraze  uljučene  u
poslovnom dopisivanju, a sve druge kićene forme moraju se izbjegavati. Prije nego što
se započnu pisati treba se osmisliti što želimo reći u pismu kako bi se uštedjelo vrijeme,
a poruka postigla smisao. Poslovno pismo mora biti u potpunosti uredno, bez križanja
riječi i mrlja. Naravno, danas se rijetko pisma pišu rukom, a kompjuter dozvoljava lako
ispravljanje  pogreški.  Na  primljeno  pismo  treba  odgovoriti  što  prije  u  roku  od  2-15
dana,lično.

Buble, M.: Poslovno vođenje. M.E.P. d.o.o., Zagreb, 2011, str. 13.

Pavić, Ž. S.: Etika i poslovne komunikacije. Univerzitet SIngidunum, Beograd, 2011, str. 33.

Pisano poslovno komuniciranje, za razliku od usmenog, ostavlja pisani trag u poslovnim
aktivnostima. Bitna

prednost pisanog poslovnog komuniciranja je u tome što ostavlja

dokument koji se može čuvati i koji služi kao dokaz u ostvarivanju prava, ili u
međusobnom odnosu poslovnih partnera. Poslovni iskaz se može dotjerivati i
dopunjavati sve dok definitivno ne bude poslan poslovnom partneru. Suprotno tome, u
usmenom poslovnom komuniciranju svaka ispravka ili dopuna je primjetna, posebno su
primjetni neverbalni znakovi komuniciranja.

Prednosti pisane komunikacije u uspore

dbi sa usmenim izražavanjem:

1. efikasno i jeftino - ostvarivanje komunikacije na veliku daljinu uz male financijske

izdatke;

povoljnost za pošiljatelja poruke - ima vremena da o pojavama i stvarima dobro
razmisli i osmisli ih kako je za njega najpovoljnije (živa riječ traži brzo
usklađivanje jezika i mišljenja, pa ostavlja prostora greškama),

3. pogodnost za primatelja poruke -

mogućnost čuvanja i podsjećanja na sadržaj ili

pak pozivanja na dokaz i slično.

Nedostaci pisane komunikaci

je u odnosu na “živu riječ”:

1. sporost razmjene informacija -

nemogućnost brzog dijaloga «na licu mjesta», što

usm

eno komuniciranje omogućava;

2. izostanak efekata neverbalne komunikaci

je (geste, mimika i slično);

3. opasnost od nesporazuma (dvosmislenost, apsolutna ili re