Blažen bio dan, mjesec i doba

INTERPRETATIVNI ESEJ
Blažen bio dan, mjesec i doba
Pred nama je pjesma poznatog talijanskog pjesnika Francesca Petrarce koji živi i stvara u doba humanizma i rensesanse. S humanizmom i renesansom započinje novo razdoblje europske povijesti. Formira se novo shvaćanje svijeta, društva i čovjeka u odnosu na ono srednjovjekovno koje je bilo više okrenuto Bogu i zagrobnom životu. Književnost se okreće čovjeku i njegovim svakodnevnim potrebama, uzimaju se antički uzori, javljaju se kriticizam, hedonizam i optimizam. U Petrarkinim pjesmama dolaze do izražaja osnovne karaktristike poezije humanizma i predrenesanse: opis unutrašnjeg proživljavanja čovjeka: ljubav, divljenje ljepoti voljene žene, ljubavna bol i čežnja, umjetničko stvaranje koje je potaknula voljena žena.
Pjesma “Blažen bio dan, mjesec i doba” pisana je na talijanskom jeziku što je odlika novog renesansnog doba, a pripada zbirci “Kanconijer” koju je Petrarka posvetio svojoj voljenoj Lauri (Laura znači slava), udanoj ženi u koju je bio nesretno zaljubljen. U toj zbirci ima ukupno 366 pjesama: 316 soneta, 29 kancona, 9 sestina, 7 balada i 4 madrigala, a podijeljena je na dva dijela: pjesme za života gospođe Laure i nakon smrti gospođe Laure. Kroz zbirku se protežu dva osnovna motiva:ljubav i pjesnička slava sjedinjeni u liku Laure.
Ovaj sonet je lirska ljubavna pjesma, intimna lirska ispovijed. Tema je neuzvraćena ljubav prema Lauri,odnosno pjesnik nam govori o tome koliko pati i kako je blagoslovljen tom ljubavlju. On priziva božju milost, blagoslivlja dan, mjesec i doba kad je susreo Lauru, smatra da je dobio božji dar sa tom ljubavlju:‘’Blažen bio dan,mjesec i doba, godina i mjesto i predjel i vrijeme,kad su moje usne zadrhtale nijeme ….’’Pjesnik iskazuje kroz svaki stih u pjesmi svoju zaljubljenost u Lauru čiji se idealizirani lik bez mane provlači kroz cijelu zbirku. Pjesma se sastoji od dva katrena i dvije tercine te ima obgrljenu rimu (abba). U katrenima pjesnik iznosi svoje neizrecive ljubavne osjećaje, a u tercinama se smiruju pjesnikovi osjećaji i tu on piše o umjetničkom stvaranju. Motivi u ovom sonetu su : osjećaji ljubavi koje pjesnik doživljava, Laurine oči, ‘’ljepota’’ patnje koju je prouzročila ta zaljubljenost, te nada da će mu se uzvratiti ljubav.