Boja

UVOD

U ovom seminarskom radu autor će se baviti općenito sa problemom bojom. Autor će pokušati dati odgovor na pitanja poput:

•     Šta je boja?
•     Koje valne duljine naše oko registrira?
•     Koje boje vidimo?
•     I mnoga druga…

Problemi koji se javljaju kod primjene boja su: odabir povoljne boje – kako ju odabrati, kombiniranje boja – dali se mogu kombinirati sve boje međusobno ili postoji neki određeni uvjet kojim se boje kombiniraju, dali postoji razlika kod miješanja boja u slikarstvu i kod miješanja (kombiniranja) obojenog svjetla, itd. Prije svega naravno najprije je potrebno pojasniti šta je to boja. Boja je naime umna reprezentacija svjetla reflektiranog od neke podloge ili objekta, odnosno, boja je individualan doživljaj, jer se ne može reći da svako od nas na jednak način vidi ili doživljava svoju boju.
U poglavljima koja slijede detaljnije će biti objašnjene boje, pojam boje, razne teorije boja, spektar i njegove osobine, neka osnovna svojstva boja, kao i efekti boje, te mješanje boja.

PRIRODA BOJE
Pojam boje
Riječ boja označava dva pojma.
Prvi pojam označava fizikalnu osobinu svjetlosti, odnosno osjećaj koji u oku stvara svijetlost emitirana iz nekog izvora ili reflektiranja od površine neke materije.                                          Drugi pojam označava tvar za bojenje, koja ima svojstvo da oboji bezbojnu materiju.           Svijetlost se širi u valovima. Ona je vrsta elekrtomagnetskog gibanja, koje naše oko hvata i koje se u mozgu transformira u određeni svjetlosni osjećaj. Zrake svjetlosti su elekromagnetski titraji tačno određenih valnih duljina. Naše oko registrira one valove koji se nalaze između 3600 i 7800 angstrema .
Angstrem je desetmilijarditi dio metra. Različita gibanja koja se nalaze izvan svjetlosnih valnih duljina osjećamo kao toplinu, zvuk, tlak, itd.
Boja je svojstvo jednog tijela da reflektira jedan dio spektra upijajući ostale.
Boja je jedno od osnovnih obilježja svjetlosti materije i prostora. Obojenost neke površine može se shvatiti kao svojstvo materije da lomeći bijelu svjetlost izvjesne elektromagnetske valove apsorbira, reflektirajući određene kao svoju obojenost (kromu, kromatičnost). Međutim, boja ne mora nastati zbog hemijskog sastava materije nego se može pojaviti i uslijed specifične strukture materije zahvaljujući savijanju i prelamanju valova.
Boja, kao primarna likovna instrumentacija, zauzima fundamentalno značenje i predstavlja bitan faktor vizualne zvučnosti i glavni optički element slike.
Pojam boje u sebi sadrži više različitih značenja: osjet boje je psihološki fenomen , koji u vidnom centru ljudskog oka na temelju fiziološkog podražaja boje omogućava doživljavanje boje, boja je subjektivni doživljaj, za fizičara boja je optički pojam. Za umjetnika boja je: pasivno – doživljaj, a aktivno – sredstvo izražavanja, dok je za tehnologa boja je u prvom redu supstanca –hemikalija, pigment ili materijal u različitim oblicima.