Etika u psihijatriji

Riječ “etika” potiče od grčkih riječi ethos (Eθoς) – što znači običaj, i ethikos (Eθtnhcoj) što znači moralan. Etika je nauka o moralu, a pod pojmom moral najčešće se podrazumijeva skup običaja, navika, normi ili pravila ponašanja kojima se ljudi rukovode u svojim postupcima. Etika je filozofska disciplina koja proučava moral, odnosno moralni fenomen u najširem smislu – njegovo porijeklo, ciljeve i smisao moralnog delovanja

Iako je cjelokupno medicinsko djelovanje kroz povijest prožeto etičkim načelima (od Hipokrata i Aristotela preko Paracelzusa) proučavanje ispravnog, etičkog liječničkog djelovanja i upotrebe raspoloživih medicinskih postupaka zadnjih dvadesetak godina u središtu je zanimanja filozofa etičara. Zbog svojih posebnosti, medicinska etika izdvaja se kao posebna filozofska disciplina. Unutar medicinske etike, kao posebna disciplina, zbog mnogobrojnih specifičnosti izdvaja se psihijatrijske etika.
Hipokrat je nesumnjivo osnivač medicinske etike, prvi je u pisanoj formi ostavio dokument o obavezama i dužnostima onih koji se posvećuju ljekarskoj praksi. Hipokratova zakletva je preživjela tolike epohe, društvene preokrete, religijsko-etičke oscilacije i opasnosti i uprkos svemu ostala jasna, bistra i sadržajna, moralno jaka i konzistentna tako da je do danas sačuvala svoju vrijednost.