Faktoring i forfeting

FAKTORING

1.Pojam
Faktoring je složeni pravni fenomen koji obuhvata kratkoročno finansiranje budućih nedospjelih potraživanja nastalih prodajom roba i usluga.
Kod ugovora o faktoringu jedna strana (faktor) se obavezuje da prenese na drugu stranu (klijenta) novčana sredstva koja se odnose na potraživanja klijenta prema trećem licu (dužniku).Potraživanja klijenta su nastala na ime isporuke robe, izvršenog rada ili usluga trećem licu. Klijent se obavezuje da će ustupiti faktoru ta novčana potraživanja. Faktor preuzima obavezu upravljanja klijentovim potraživanjima.
Faktoring podrazumijeva učešće tri lica: klijent, faktor i dužnik.
Najpogodnija potraživanja za faktoring su ona koja proističu iz ugovora o isporuci robe i obavljanju usluga. Za faktoring nijesu pogodna sva potraživanja (npr. potraživanja za naplatu štete).
Ugovorom o faktoringu usluga mogu se finansirati jedno ili više potraživanja. U slučaju ustupanja svih portraživanja nekog klijenta tada se radi o globalnoj cesiji.
Ugovor o faktoringu obavezno sadrži: imena i sjedišta faktora i klijenta; potraživanja koja se prenose, podatke o momentu dospjelosti potraživanja, načinu, vremenu i mjestu plaćanja; iznos i način obračuna naknade koju faktor naplaćuje za svoje usluge. Nedostatak nekih od ovih elemenata dovodi do ništavosti ugovora o faktoringu.
Ugovor je punovažan ako je potraživanje određeno ili ako sadrži podatke na osnovu kojih se potraživanje, najkasnije u trenutku dospjelosti može odrediti. Buduće potraživanje mora biti određeno najkasnije u momentu njegovog nastanka.Predmet faktoringa može biti uslovljeno potraživanje. Prenosom potraživanja na faktora prelaze i sporedna prava na način i obimu predviđenom ugovorom o faktoringu.
Postojeća potraživanja se ustupaju faktoru momentom zaključenja ugovora o faktoringu, osim ako tim ugovorom nije drukčije određeno. Buduća potraživanja ustupaju se faktoru u momentu njihovog nastanka, osim ako ugovorom nije drukčije određeno.
Klauzula u ugovoru između klijenta i dužnika kojom se zabranjuje ustupanje potraživanja nema dejstvo u odnosu između klijenta i faktora.
Faktor ima pravo na sve sume koje dobija od dužnika na ime ispunjenja prenijetog potraživanja, a klijent ne odgovara faktoru ako su te sume manje od cijene po kojoj je potraživanje ustupljeno faktoru, ako je ugovorom o faktoringu ugovoren prenos potraživanja radi naplate. U slučaju da je na faktora prenijeto samo potraživanje na naplatu, faktor je dužan da klijentu preda obračun naplate i preda mu sumu koja prelazi visinu duga klijenta. Ako bi naplaćena sredstva bila manja od potraživanja koja faktor ima prema klijentu po osnovu ustupanja potraživanja klijent ostaje u obavezi prema faktoru za ostatak duga.
Klijent će snositi rizik naplate i posle ustupanja potraživanja:
1. Ako je klijent u času zaključenja ugovora sa dužnikom znao ili morao znati da dužnik nije sposoban za plaćanje.
2. Ako nije dostavio faktoru sve podatke koje je posjedovao ili imao saznanja o njima niti je faktora obavjestio o tome, a koji su od značaja za utvrđivanje postojanja i visine, kao i naplatu potraživanja najkasnije u vrijeme njihovog ustupanja.
Klijent odogovara faktoru za postojanje potraživanja koje je predmet ustupanja u momentu kada je ustupanje izvršeno.Za nedospjela potraživanja odgovara u času dospjelosti.