Fiziološka delovanja električne struje

UVOD
Poslije Teslinog otkrića visokofrekventnih struja dolazi do sve veće primjene tih struja u fizikalnoj terapiji i to naročito neposredno pred Drugi svjetski rat, a i kasnije. Tada nastaje era takozvane aparaturne fizikalne terapije i pružaju se nove mogućnosti za doziranu primjenu elektroterapijskih procedura.

U ovom radu ćemo obratiti pažnju na vrste i podjele struje i pokušati dati odgovor na fiziološka djelovanja električne struje na čovjeka u pogledu poboljšanja zdravstvenog stanja čovjeka u cijelini.

Korišćenje za nas danas poznatih oblika električne energije u cilju liječenja naziva se elektroterapija. Pronalazak vještačkih izvora elektriciteta omogućio je doziranu primjenu i praćenje bioloških promjena u organizmu, kao i reakcije organizma.

Osnovno pravilo u terapiji jeste primum non nocere – prije svega ne naškoditi. Električna struja može pri terapijskoj primjeni da izazove oštećenja, pa i fatalna. Da bi se zaštitili od toga, u terapijske svrhe se koriste samo ispravni uređaji, koji su pravilno postavljeni za rad. Elektroterapijski uređaji treba da se testiraju redovno u pravilnim vremenskim intervalima, kao dio preventivnog održavanja i programa bezbjednosti.

VRSTE I PODJELE STRUJE

Elektroterapija je rapidno napredovala, zahvaljujući razvoju elektronike. „Sekcija za kliničku elektrofiziologiju Američke asocijacije za fizikalnu medicinu je 2001. godine revidirala smjernice koje se odnose na stimulacione terapijske struje. Klasifikacija prema ARTA standardizaciji je da se svi modaliteti električne struje koje se koriste u terapiji djele u tri osnovne grupe. To su: jednosmjerna konstantna (galvanska) struja, naizmjenične i impulsne struje.“

JEDNOSMJERNE STRUJE

Električna struja nastaje kretanjem elektrona u čvrstim provodnicima ili jona u tečnostima. Jednosmjerna struja nastaje ako se elektroni i joni kreću stalno u jednom pravcu, tj. ne mjenjaju smjer svog kretanja u određenom vremenskom periodu. Ako se jednosmjerna struja ne mjenja ni po naponu, odnosno napon je konstantan, uvijek isti elektroni i joni se kreću neprekidno u istom pravcu istom brzinom. Takva struja je jednosmjerna konstantna (galvanska) struja. Primjena konstantne jednosmjerne struje u praksi se naziva galvanizacija. Naziv je dobila po italijanskom naučniku L. Galvaniju, koji je otkrio 1790. godine pojavu biološkog dejstva elektriciteta.

Mogu biti: kontinuirana – galvanska struja, isprekidana struja i to pravougli impuls – kvadriangularna struja i trougli impulsi eksponencijalna struja, dijadinamična struja.