UNIVERZITET U ISTOČNOM SARAJEVU
PRAVNI FAKULTET PALE
Lisabonski ugovor
МЕNТОR: STUDENT:
Prof.dr Mile Racic Nikolina Begovic
Ana Blagojevic
Pale, decembar 2013
SADRŽAJ
ABSTRACT…………………………………………………………………………. 3
UVOD……………………………………………………………………………….. 4
1.Prava stranaca da nasljeđuju u Srbiji………………………………………………. 5
2.Nasljeđe……………………………………………………………………………. 6
3.Prava stranaca u Jugoslaviji………………………………………………………... 7
4.Stvarna prava stranaca u Jugoslovenskom pozitivnom pravu……………………... 8
ZAKLJUČAK………………………………………………………………………. 12
5.De lege ferenda……………………………………………………………………. 13
LITERATURA……………………………………………………………………… 14
2
UVOD
Ukoliko bi ste se našli u položaju srednjovekovnog vlastelina koga je zadesila
iznenadna besparica, jedan od mogućih načina da pribavite novac, bio bi da zapalite vatru
na stjenovitoj obali koja pripada vašem feudu i da, uz malo sreće, izazovete nasukavanje
nekog stranog broda. Po srednjovekovnom pravnom institutu ius naufragii, vi biste, kao
pribrežni vlasnik, postali sopstvenik sve robe i eventualnih bogatstava izbačenih na obalu
nakon brodoloma. Čak i kad bi se dogodilo da se pored robe spasi i neki preživeli
brodolomnik, stranac, on zahvaljujući ovom institutu ne bi imao više nikakvih svojinskih
prava na spašenoj robi.
1
Još jednostavniji put pribavljanja materijalnih dobara otvarao se
za srednjovjekovnog feudalca kroz institut ius albanagii (poznat u našim krajevima toga
doba kao ,,obensko pravo” od francuskog ,,droit d'aubaine”). Vlastelin na čijoj bi teritoriji
stranac umro postajao je vlasnik sve njegove imovine koja se nalazila na toj teritoriji, jer
stranac nije imao pravo da bude ni ostavilac, ni nasljednik.
2
Ukoliko bi smo se osvrnuli još dalje u istoriju i podsjetili se gotovo potpune
obespravljenosti stranaca u antičko doba preostalo bi nam jedino da zaključimo kako
današnje norme o pravima stranaca u većini država predstavljaju savršenstvo
međunarodne tolerancije i saradnje. Pa ipak, i pored nesumnjivog napretka, ni danas ne
možemo reći da su stranci u potpunosti izjednačeni u pravima sa domaćim državljanima
u bilo kojoj državi sveta. Taj diferencirani pristup prema domaćim državljanima i
strancima uvek se veoma jasno odslikavao u oblasti stvarnih prava, pa se kao takav javlja
i danas, naročito u pogledu prava na nepokretnosti. S obzirom na ograničenost teritorije
svake države i na ekonomsku moć i vlast koja se često vezuje za svojinu i druga stvarna
prava na nepokretnostima razumljivo je da će biti izražen interes države da nosioci ovih
prava budu lica koja se nalaze pod njenim personalnim suverenitetom.
1
Mihajlo Jezdić, Međunarodno privatno pravo II, Beograd, 1976., str.29
2
Milan Bartoš, Borko Nikolajević, Pravni položaj stranaca, Beograd, 1951., str.32.
4
