SVEUČILIŠTE/UNIVERZITET „HERCEGOVINA“
FAKULTET DRUŠTVENIH ZNANOSTI DR.MILENKA BRKIĆA
Predškolski odgoj
Mogućnosti inkluzivnog obrazovanja učenika s poteškoćama u razvoju
Samostalni rad iz kolegija Inkluzija
Profesor: dr.sc.Edin Mujkanović Student :
Bijakovići, decembar 2015. godine
1.Primjena inkluzije sa učenicima posebnih potreba
Principi inkluzije ne odnose se samo na učenike posebnih potreba i sa poteškoćama u
razvoju, nego i na sve ostale. Za uspješnost inkluzije veoma je značajno (Dmitrović, 2005):
razvoj filozofije, izrade strateškog plana koji se zasniva na demokratskim
principima inkluzije,
izradu planova akcije i strategije za rješavanje složenih individualnih pitanja,
strategiju komuniciranja sa učenicima,
primjenu različitih strategija učenja i saradnja u radu.
Roditelji su odgovorni za napredak i sreću svoje djece, a sam razvoj i sreća djece zavise
velikim dijelom od lične sreće roditelja. Nepravilan razvoj djece donosi suze, bol i patnju
roditelja, a samim time im se uskraćuju i redovne aktivnosti. Mora se imati u vidu da i dijete
sa posebnim potrebama želi da bude u društvu, da se igra, da nešto radi. Mentalno zaostalo
dijete zbog svog zaostajanja u razvoju usporeno je u opštem sazrijevanju, spsobnostima za
učenje, te mu zbog toga treba pružiti zaštitu, njegu, vaspitanje, obrazovanje pod posebnim
uslovima u okviru aktivnosti koje može izvršavati.
Mišljenje o mentalnoj zaostalosti donosi se na osnovu svakodnevnih opservacije učitelja i
njegovog praćenja tokom redovnog školovanja. Pri upisu u školu formira se dosije učenika, u
koji se redovno upisuje napredovanje učenika i sve ono što je primjećeno u njegovom
razvoju. Na osnovu ovog saznanja i u dogovoru sa pedagogom ili psihologom pokreće se
pitanje dijagnosticiranja sposobosti za učešće u redovnom vaspitno-obrazovnom procesu.
Pošto se komisija formira ona sagledava djetetov fizički razvoj, razvoj motorike, opažanja,
pamćenja, mišljenja, razvoja ličnosti uopšte. Kao član komisije, obavezan je biti ljekar.
Nakon sagledavanja svih pokazatelja, komisija daje prijedlog i mišljenje i na osnovu toga
organ zadužen za školstvo donosi rješenje.
Kroz edukaciju nastavnika za primjenu inkluzivnog obrazovanja neophodno je
promijeniti stare navike kao što su (Dmitrović, 2005):
stav nastavnika,
nedostatak nastavnih pomagala i opreme,
krute metode tokom nastave,
preobiman i za sve isti plan i program,
4
