Stečaj
Objavio ghhjhghjghjgjh 18. april 2024.
Seminarski radovi, Skripte, Pravo
Objavio pomozipls 16. april 2015. Prijavi dokument
UVOD
Još od najranijih početaka naše civilizacije ljudi su se spontano udruživali radi postizanja i zadovoljavanja svojih ciljeva koje inače samostalno ne bi mogli da ostvare i radi savladavanja neke opasnosti ili nevolje u koje bi mozda upali. Pod organizacijom se pre svega podrazumeva grupa ljudi koja je ujedinjena zajedničkim motivima za ostvarenje specifične svrhe.
U skladu sa tatvom definicijom,primitivna preistorijska porodica pećinskih ljudi i savremena gigantska kompanija mogu se na sličan način smatrati organizacijama. Za svestranije razunevanje smisla i principa organizovanja potrebno je sagledati razvoj organizacionog znanja i mudrosti izvedenih iz vekovnih pokušavanja ljudi i sredstava da postignu različite zadatke koji su se završavali uspešno ali i neuspešno.
U kontekstu istorijskog razvoja postoji nekoliko ključnih fenomena vezanih za
organizovanje: podela rada, raspodela autoriteta, koordinacija i merljivi i nemerljivi
činioci, veze i odnosi.
Podela rada – Prvo “strukturno sredstvo” ranih malih organizacija porodica i
plemena je bilo podela ukupnog rada, koji je morao da se obavi. Starešina porodice ili
voña plemena je lično nadzirao operacije koje je izvodio svaki član i nije bilo potrebe
za drugim organizacionim i strukturnim sredstvima.Vođa takve zajednice je mogao
da posmatra i koriguje loš način obavljanja zadataka ili da udalji i kazni članove, koji
nisu ostvarili ono što im je bilo povereno.
Raspodela autoriteta se javila kao sledeći važan fenomen u razvoju organizacije.
Kako su, vremenom, organizacije postajale veće i složenije, voñe takvih organizacija
su bile suočene sa potrebom deobe sopstvenih dužnosti i odgovornosti i tražili su ljude kojima mogu preneti deo svojih obaveza i koji ih mogu povremeno zamenjivati, radeći u njihovom interesu i u korist organizacije, vladara ili vlasnika.
Istovremeno, organizatori su shvatili da postoji opasnost od prostog poverenja u druge da će ih dostojno zamenjivati i delovati kao organizatori i zbog toga su počele da se razvijaju metode za adekvatno dodeljivanje autoriteta i ovlašćenja.
Na taj način su se polako oblikovale i zaživljavale takve koncepcije – kao što su delegiranje, decentralizacija, odnos autoriteta nadreñenih i podreñenih, jedinstvo komandovanja itd.
Koordinacija – Pošto su daljim razvojem organizacije nastavile da se šire, novi problem prostornog, i vremenskog usmeravanja i objedinjavanja njihovog rada, je postao dominantan. Vlasnici ili voñe nisu više mogli da nadgledaju sve poslove, da prate sve važne informacije i da istovremeno budu na svim mestima, na kojima su se aktivnosti njihove organizacije odvijale.
Potreba organizatora da proverava i ne gubi iz vida mnoge aktivnosti i ljude postajala je vremenom sve važnija i sve teža za sprovodenje. Prirodno je da se u takvoj situaciji naglo povećao interes za načinima i sredstvima koordinacije, kao što su hijerarhijsko izveštavanje, pravila i propisi, komisije, odbori i posebno sistemi i veštine komuniciranja.
Sagledavajući pravac pomenutih nastojanja, tokom daljeg razvoja, došlo je do pojave dve različite, ali podjednako važne, grupe metoda koje su neophodne za uspešno
izvoñenje poslova:
1. metode podele organizacionih zadataka, resursa, autoriteta i ovlašćenja (koje
se često nazivaju i metode diferencijacije) i
2. metode povezivanja svih elemenata organizacija u jedinstvenu celinu koja
može da realizuje postavljene ciljeve (poznate još kao metode integracije).
Odredjeni i neodredjeni činioci – Kada se proučava bilo koja organizacija uvek su
prisutne dve grupe činilaca:
a) odredjene i očigledne komponente organizacije, sredstva rada, jasni i
razumljivi uticajni faktori itd., kao što su šema organizacione strukture,
broj i raspored rukovodilaca, sistem informisanja, zakonski propisi, itd.
b) neodređeni, neizmerljivi i apstraktni činioci kao što su organizacione
koncepcije, filozofija upravljanja, organizaciona kultura, neformalna
struktura, neformalne grupe, itd.
Delovi organizacije, kao i organizacija u celini, predstavljaju mešavinu odredjenih i neodredjenih činilaca na koje utiču faktori diferencijacije i integracije, odnosno predstavlja spoj konkretnih ljudi, sredstava, pravila i znanja, sa jedne strane, i apstraktnih principa, neformalnih odnosa, neizmerljivih uticaja i vrednosti, sa druge strane.
Najnovije etape razvoja nauke o organizaciji upravo idu u pravcu sveobuhvatnog posmatranja, analize i integrisanja svih pomenutih činilaca i faktora i njihovog uticaja na efektivnost i efikasnost organizacije.
Objavio ghhjhghjghjgjh 18. april 2024.
Objavio Kalina 18. april 2024.
Objavio NinaPremovic123 18. april 2024.
Objavio ghhjhghjghjgjh 18. april 2024.
Objavio ghhjhghjghjgjh 18. april 2024.
Objavio Studenteu 18. april 2024.
Objavio ghhjhghjghjgjh 18. april 2024.
Objavio ghhjhghjghjgjh 18. april 2024.
Objavio ghhjhghjghjgjh 18. april 2024.
Komentari
You must be logged in to post a comment.