Oblici saradnje porodice i predškolske ustanove

UVOD

„…Ne postoji kompleksniji i tananiji „zemljopis“ od graničnog područja porodice i škole“ (Lawrence-Lightfoot, 2003)
Profesionalna uloga vaspitača i životna uloga roditelja u mnogome se prepliću i prožimaju. Porodica je središte detetovog života i njegov prvi učitelj. “Život deteta u porodici je prva, najveća i nezamenjiva škola za dete.“ (Petrović,Z.1998). ”Vaspitanje je stvar porodice; ono u njoj počinje….” (Johan Fridrih Herbart). Jedno od prvih detetovih socijalnih okruženja, uz porodicu, je predškolska ustanova. Saradnja porodice i vrtića važan je preduslov optimalnog razvoja i vaspitanja deteta. Polaskom deteta u vrtić, vaspitači i roditelji postaju saradnici. Njihovi zajedniči zadaci postaju nega, vaspitanje i obrazovanje deteta. Ključ uspešnog partnerskog odnosa ”roditelj-vaspitač” podrazumeva otvoren odnos baziran na toleranciji i poverenju, komunikaciji sa uvažavanjem, redovnoj razmeni informacija o detetu.