Organska proizvodnja – Organsko kozarstvo

UVOD

Organska ili ekološka proizvodnja predstavlja složen sistem proizvodnje hrane, tačno definisanih postupaka i pravila čiji je krajnji rezultat proizvod obilježen oznakog ekološkog proizvoda. Organska proizvodnja hrane danas je u svijetu u ogromnoj ekspanziji kako u razvijenim tako i u nerazvijenim zemljama. Razlog za to je sve veća potražnja za proizvodima proizvedenim na ovaj način i ako je cijena takvih proizvoda znatno veća za 20 – 100%, u odnosu na proizvode konvencionalne proizvodnje.
Ovu vrstu proizvodnje, odnosno uzgoj koza na organski način moguće je organizovati i na malim porodičnim farmama. Takve male ruralne jedinice sastavljene od biljne proizvodnje i stočarstva smanjuju uticaj vanjskih inputa, kao što su stočna hrana, stajski – đubar, kompost i ispaša, na cijenu konačnog proizvoda. U ovjoj proizvodnji radi se o harmoničnim funkcionalnim vezema između stočarke proizvodnje (čiji su proizvodi meso, mlijeko i stajski gnoj – đubar) i biljne proizvodnje (koja stajski gnoj – đubar ponovo koristi za svoj rast). Situacija je vrlo slična i u obrnutom slučaju kada se viškovi biljne proizvodnje upotrebljavaju u obliku stočne hrane, a zemljišne površine na kojima se uzgajaju leguminoze sa svrhom opskrbljivanja tla azotom, služe i kao dobra ispaša.
Za uspjeh u organskom kozarstvu neophodni su sledeći preduslovi: povoljni klimatski uslovi, mogućnost proizvodnje što jeftinije i kvaltetnije stočne hrane, velike količine prostirke, kao i posjedovanje certificiranih zemljišnih površina. Navedeni preduslovi smanjuju troškove uzgoja koza na organski način pa su na osnovu toga manja i finansiska ulaganja. Prije samog početka uzgoja koza na organski način, porizvođač se treba odlučiti za tip odnosno pravac proizvodnje. Postoje tri pravca u kozarstvu: mlijeko, meso i kombinovana proizvodnja mlijeko – meso.
Na osnovu istraživanja pojedinih autora došlo se do saznanja da je ekološki uzgoj koza veoma ekonomičan, jer je odnos vrijednosti proizvodnje i ukupnih troškova iznad koeficijenta 1 tj., iznosi 1, 2 odnosno, utvrđena je stopa rentabilnosti od 20, 6% (Antunović Z. I saradnici 2007.).

IZBOR RASE ZA GAJENjE

Prilikom izbora rase za uzgoj u organskoj proizvodnji treba dosta voditi računa, a razlog je taj što sve rase nisu podjednako pogodne za organsku proizvodnju. Za ovakvu vrstu proizvodnje najpogodnije su rase životinja koje su prilagođene lokalnim uslovima držanja, koje su otporne na bolesti i koje se mogu hraniti što većim količinama voluminozne hrane, to su uglavnom domaće rase životinja, koje su već prilagođene klimatskim uslovima i uslovima života u kome se gaje. Prirodno otpornije životinje zahtjevaju manje kvalitetne uslove držanja.
Na osnovu toga možemo zaključiti, da se u organskom uzgoju koza daje prednost domaćim rasama koza. Domaće rase koza imaju prednost iz više razloga a neki od njih su:

• Pije svega prilagođenosti ambijentalnim uslovima sredine u kojima se gaje,
• Načinu držanja,
• Načinu ishrane,
• Otpornosti prema bolestima,
• Dug vijek življenja i veliku vitalnost.

Kod nas zastupljene su sledeće rase koje ispunjavaju ove uslove, a to su:

• Balkanska domaća koza,
• Domaća bela koza,
• Sanska rasa koza.