Osnovne grupe finansijskih pokazatelja

UVOD

Analiza je jedna od osnovnih metoda saznanja. Riječ  analiza potječe od grčke riječi analysis što znači rastavljanje, raščlanjivanje neke cjeline na  njezine sastavne dijelove, dok se ne dođe do njezinih elemenata koji su dalje nedjeljivi.

Analiza finansijskih izvješća najvažniji je dio cjelokupne analize poslovanja društva. U vrijeme  donošenja godišnjih temeljnih finansijskih izvješća javlja se pojačan interes za analizom tih izvještaja. Mnogi korisnici finansijskih izvještaja često kažu da iz njih ne mogu ocijeniti bonitet društva i da izvješća  služe samo za zadovoljavanje zakonskih uvjeta. Međutim, na temelju dobre analize može se donijeti  mjerodavan sud o bonitetu promatranog društva . Analiza omogućava odgovor na pitanje kako je  poduzeće poslovalo u prethodnom razdoblju i kako poboljšati rezultat u narednom razdoblju. Ova  analiza preduvjet je racionalnog upravljanja poslovanjem i razvojem društva. Društva se osnivaju radi  ostvarivanja što veće dobiti. Maksimizacija dobiti predstavlja težnju postizanju što većih prihoda i što manjih rashoda. Iskazana dobit u finansijskim izvještajima može znatno odstupati od realnog stanja što je uvjetovano načinima obračuna, odnosno u prikazanim izvještajima mogu biti skriveni veći gubici ili dobici. O realnosti  iskazanih podataka u finansijskim izvješćima daju mišljenje ovlašteni revizori. Što je finansijski rezultat  realnije utvrđen, bit će bolje i kvalitetnije odluke koje se na temelju istog donose. Zato je nužno  primijeniti takav način utvrđivanja svakog dijela prihoda i svakog elementa rashoda koji će dati  maksimalno tačan obračun, odnosno maksimalno moguć realan finansijski rezultat.

Finansijski rezultat pokazuje opšti bonitet poslovanja društva, a ocjena o bonitetu najčešće utječe i na  vrstu i obim analize. Analitičar obično na temelju opće spoznaje o poslovanju društva izrađuje svoj  redoslijed analitičkih postupaka. Financijski rezultat u stanovitom smislu predstavlja inicijalni analitički  postupak, odnosno polazište analize poslovanja društva.

 
FINANSIJSKA ANALIZA

Finansijska analiza je važan alat koji finansijski manager koristi pri donošenju odluka vezanih za poslovanje preduzeća. Ona prethodi procesu upravljanja ili, preciznije, prethodi procesu planiranja koji čini sastavni dio upravljanja. Ovisno o interesima subjekta koji provodi analizu (samo preduzeće, vjerovnik, investitor) postoje različite vrste analize. Zajednička im je primjena različitih analitičkih sredstava i tehnika pomoću kojih se podaci iz finansijskih izvještaja pretvaraju u upotrebljive informacije relevantne za upravljanje. Bitno je imati na umu da informacije koje proizlaze iz te analize nisu sveobuhvatne i ne osiguravaju razmatranje cjeline poslovanja preduzeća. Analiza pruža samo finansijske informacije.

Temeljni instrumenti i postupci koji se koriste u analizi finansijskih izvještaja jesu:

1. komparativni finansijski izvještaji,
2. strukturni finansijski izvještaji,
3. analiza pomoću pokazatelja

Komparativni finansijski izvještaji služe kao podloga za provedbu horizontalne analize, odnosno omogućuju sagledavanje promjena u toku vremena (više obračunskih razdoblja). Iz toga proizlazi da moramo raspolagati s podacima za minimalno dvije godine. Najčešće se jedna godina uzima kao baza, a ostale se razmatraju u odnosu na nju. Kroz horizontalnu analizu uočava se tendencija i dinamika promjena pojedinih pozicija temeljnih finansijskih izvještaja. Ključna varijabla u
horizontalnoj analizi je vrijeme budući da se usporedbom elemenata finansijskih izvještaja, iskazanih u novčanim jedinicama, između dva ili više razdoblja donosi zaključak o kretanju pojave kroz posmatrano razdoblje na osnovu čega je moguće utvrditi problematična područja poslovanja.