Palijativna skrb

Palijativna medicina predstavlja jednu od novijih subspecijalističkih grana moderne medicine (prvenstveno onkologije, nefrologije, neurologije i anesteziologije), a rezultat je razvoja ne samo medicinskih znanosti već uopće napretka humanističke i civilizacijske misli modernog društva.

Glavni cilj palijativne medicine jest skrb za terminalno oboljele bolesnike, dakle bolesnike u završnom stadiju bolesti, te istim kroz humanistički pristup skrbi odnosno etičkim načelima kao što su dobročinstvo i neškodljivost, autonomnost i pravednost treba pristupati prema bolesnicima palijativne medicine.

“Zdravlje je temeljno ljudsko pravo neophodno za ostvarivanje drugih ljudskih prava. Svako ljudsko biće ima pravo na ostvarenje najviše moguće razine zdravlja koje pogoduje dostojanstvenom životu.” SZO, 2002.

Prema SZO pravo na palijativnu skrb je jedno od osnovnih ljudskih prava. Palijativna skrb je sveobuhvatna skrb za bolesnike u terminalnoj fazi bolesti, odnosno u fazi kada se bolesnika ne može više vratiti u stanje zdravlja i odsutnosti bolesti. Palijativna skrb je sveobuhvatna (zdravstvena, psihološka, socijalna i duhovna) skrb s ciljem pružanja potrebne njege bolesnicima s neizlječivom bolešću koja značajno skraćuje životni vijek. Ona ne ubrzava niti odgađa smrt, već nastoji očuvati najbolju moguću kvalitetu života sve do smrti.