Paralelni algoritmi i strukture

Evolucijski algoritmi imaju jednostavnu strukturu i moguće ih je prilagoditi velikom skupu problema. Izrazito su pogodni za rješavanje problema kod kojih se pretražuje veliki prostor pretraživanja jer mogu u konačnom vremenu naći optimalno rješenje problema. Klasični primjerci evolucijskih algoritama su genetski algoritam i algoritam roja čestica, dovoljno su jednostavni za implementaciju nad velikim skupom problema, te imaju mnogo šansi da pronađu traženo rješenje programa.

Paralelizacijom evolucijskih algoritama ne samo da se može dobiti na ubzanju nego se i bitno utječe na pokrivenost prostora rješenja, smanjuje se ovisnost programa o ulaznim parametrima, te se opčenito povečava robusnost.