Poduzetnički menadžment

UVOD

Menadžment je, bez svake sumnje, jedan od najznačajnijih činitelja djelotvornosti i uspješnosti suvremenih poslovnih sustava. Zato u razvijenom svijetu postoji izuzetno zanimanje za ovo područje. Zanimanje za menadžment se vidi u velikom broju tiskanih knjiga, naučnih radova, menadžerskih škola, tečajeva i raznih drugih oblika obrazovanja.

Da bi se moglo govoriti o menadžmentu prvo treba objasniti pojam organizacije. Organizacija je način na koji su ljudi i zadaci koje oni izvršavaju, sustavno usklađeni i povezani tako da se mogu ostvariti postavljeni ciljevi. Vođenje organizacije prema postizanju ciljeva je uloga menadžmenta. Menadžment koordinira ljudima unutar organizacije, kao i ostalim resursima organizacije, financijskim i tehničkim. Menadžeri moraju imati određena znanja o upravljanju, biti talentirani, kreativni i znati voditi posao u uslovima promjenjljive okoline i velike konkurencije.

1. PODUZETNIK VS. MENADŽER

Često se pravi razlika između pojmova poduzetnik i menadžer. Veza poduzetništva i menadžerstva je višestruka i interaktivna. Ista osoba može biti jedno ili drugo, ili i jedno i drugo, što zamagljuje razlike između ova dva pojma. Osnovna razlika između menadžera i poduzetnika je odnos prema riziku. Poduzetnik je spreman da u cjelosti prihvati rizik poslovnog poduhvata kojim se bavi, a menadžer pošto nije vlasnik kapitala kojim upravlja mora uvažavati ograničenja koja mu vlasnik postavlja u pogledu prihvaćanja rizika. Poduzetnička aktivnost se odnosi na pokretanje nove poslovne aktivnosti, pribavljanje potrebnih resursa, kreiranje organizacije za iskorištavanje poslovnih prilika koje se pojavljuju na tržištu i stalnu inovativnost i kreativnost u svim aspektima rizične poslovne aktivnosti radi ostvarenja profita. Uspješni menadžer vodi firmu efikasno i stabilno. Najbolji rezultati postižu se uz minimalno ometanje postojećeg poretka i bitnih odnosa. Menadžeri imaju izražene menadžment vještine i poslovna znanja, ali su manje poznati po kreativnosti i inovativnosti. Njegovi glavni ciljevi su efikasnost i efektivnost.

2. POJAM MENADŽMENTA

Da bi koncept menadžmenta bio jasan, prvo treba pojasniti koncept organizacije. Stvaranjem grupa, te život s drugim ljudima radi zadovoljavanja ekonomskih i društvenih potreba, stvaraju se potrebe za pravilima i načinima koji će osigurati da sve te organizacije funkcioniraju. Zbog toga ljudi stvaraju zajednice u kojima vladaju dogovorena pravila o ekonomskom, političkom, kulturnom, religijskom i drugom ponašanju. Upravo je iz ovakvih ekonomskih i društveno-političkih potreba nastalo organizirano ljudsko ponašanje. Organizacija je način na koji su ljudi i zadaci koje oni izvršavaju, sustavno usklađeni i povezani tako da se mogu ostvariti postavljeni ciljevi. Ona obavezno uključuje: podjelu rada, podjelu uloga među pojedincima i grupama i usklađivanje i povezivanje svih dijelova u zaokruženu cjelinu. Voditi organizaciju prema postizanju ciljeva je uloga menadžmenta.
Menadžment znači efikasno i uspješno obavljanje organizacijskih aktivnosti vezanih za rad, ili je to barem ono što se menadžeri trude da ostvare. Definiranje menadžmenta kao procesa koordiniranja faktora proizvodnje, odnosno poslovanja u svrhu postizanja određenih ciljeva najčešća je definicija menadžmenta.
Povijesno gledano menadžment i organizacija su dva često upotrebljivana pojma koji su označavali isti proces:
– menadžment kao upravljanje i organiziranje
-organizacija kao upravljanje i organiziranje

Za razlikovanje ovih pojmova potrebno ih je posmatrati u užem i širem značenju. Menadžment se u užem značenju može svrstati u sastav organizacije. Organizacija (poduzeća, banke, bolnice, škole) se shvaća kao skup pojedinaca i grupa koji teže ostvarenju zajedničkih ciljeva, te se organizacija javlja kao okvir i šira je od menadžmenta, kao načina upravljanja unutar organizacije. U širem značenju menadžment shvaćamo kao cjelokupno upravljanje u svim područjima društva i svim njegovim segmentima, pa time i poduzećima, institucijama i sl. Tada se i sama organizacija i njena struktura javlja kao jedna od funkcija menadžmenta u smisluprocesa strukturiranja, te kao takva i mnogo uža i samo dio menadžmenta. Time organizacija i organiziranje postaju jedna od funkcija menadžmenta kojem se menadžeri bave da bi uspješno ostvarili ciljeve.
3. TEMELJNE FUNKCIJE MENADŽMENTA

U četiri tematske jedinice predočene su temeljne funkcije menadžmenta:
-planiranje,
-organiziranje,
-upravljanje ljudskim potencijalima i
-nadzor.
3.1. Planiranje

Najvažniji zadatak menadžera je da oblikuje strategiju poslovne politike, tj. da odredi smjer kretanja kompanije te formulira opću poslovnu politiku. Planiranje premošćuje jaz između onoga gdje smo sada i onoga gdje želimo ići. Planiranje je prva funkcija i osnova procesa menadžmenta koju predstavlja putokaz za sve ostale funkcije. Svrha strategije je utvrditi i dati na znanje, pomoću sustava glavnih ciljeva i politika, zamišljenu sliku poduzeća. Strategijom se ne nastoji točno odrediti kako će poduzeće ispuniti svoje ciljeve; to je zadatak bezbrojnih većih i manjih pratećih programa. Njome se izgrađuje okvir koji usmjeruje razmišljanje i djelovanje. Njezina korisnost u praksi i važnost u usmjeravanju planiranja opravdava, za svrhe analize, izdvajanja strategije kao posebnog tipa plana.