Polaganje podzemnih vodova

1.Uvod
Pod općim pojmom kabel podrazumijeva se skup od jednog ili više izolovanih provodnika, međusobno použenih i zaštićenih zajedničkim omotačem. Kablovi su danas dominantan medijum za prenos podataka. Glavna podjela kablova je na energetske i telekomunikacione. Slika 1. prikazuje konstrukciju jednog kabela sa svim zaštitnim slojevima.

Uz napredak u tehnološkom i razvoj sektora s vremenom, potreba za instaliranjem sve više i više podzemnih kablova značajno je povećana. No, za forenzičke i inženjerske svrhe, kada je u pitanju obavljanje potrebnih podzemnih kopanja, uznemirit će cijelu mrežu podzemnih energetskih kablova, telefonskih kablova, kablovi plina i drugih telekomunikacijskih kablova i sl. Mogu izazvati veliku pustoš i gnjavažu na cijelom području.

Kabelove možemo polagati na više načina i to:
a) neposredno u zemlju,
b) u betonske blokove,
c) u tunele
d) po zidovima i stropovima zgrada i
e) u kanale

Obzirom na svoju konstrukciju kabalski se vodovi mogu polagati podzemno, jer su samo oni zaštićeni od prodora vode kablovskim plaštem. Svaki od tih načina zahtijeva posebne mjere zaštite od mehaničkih uticaja. Ti vodovi mogu se polagati u zemlju na dva načina:
a) izravno i
b) u kablovsku kanalicu
Slika 1. Konstrukcija kabla
2. Polaganje podzemnih vodova izravno u zemlju
Polaganje kablova u naseljenim mjestima je otežano i zbog činjenice da se mora obezbijediti nesmetano odvijanje saobraćaja i kretanje pješaka. Kabelove polažemo samo pri temperaturama koje su veće od 5 oC.

Kablovski kanali se često u gradovima kopaju ručno, ali tamo gdje je to moguće, koristi se mehanizacija, odnosno mašine za iskop kablovskih kanala. To su rovokopači za kopanje kanala, koji imaju različite mogućnosti i kapacitete. Tako npr. jedan uobičajeni rovokopač ima kapacitet rada od 36 m3/sat, brzinu kretanja od 5 do 13 km/sat, dubinu ukopavanja od 0,7 do 0,8 m, pri srednjoj dužini trase od 100 m. Slika 2. prikazuje poprečan presjek polaganja većeg broja kablova neposredno u zemlju.