Ponuda proizvoda

1.    UVOD

Pod pojmom ekonomske ponude podrazumijevamo količine nekog dobra koje su proizvođači spremni proizvesti pri određenim cijenama istog dobra.
Zakon ponude tvrdi da višoj cijeni nekog dobra odgovara, uz ostale neizmijenjena uvjete, veća ponuđena količina istog dobra. Vrijedi i obrnuto. Zakonu ponude podvrgnute su i individualna ponuda i tržišna ponuda.
– cijena samog dobra viša cijena → veća ponuda automobila
– tehnologija
– cijene inputa  manje nadnice → niži troškovi → veća proizvodnja
– cijene komplementarnih dobara (dobra koja su povezana) niža cijena autobusa i kamiona → veća ponuda automobila
– organizacija
– posebni utjecaji

Vrste ponude
•    ponuda robe tekuće prizvodnje
•    ponuda roba sa zaliha proizvođača
•    ponuda robe iz rezerve
•    ponuda robe iz uvoza

2.    PONUDA

U razmatranju ponude, kao i kod istraživanja tražnje, prvenstveni zadatak je da utvrdimo prirodu veze između cijene robe i količine koju ponuđači žele i mogu nuditi, ali i da, preliminarno identifikujemo druge faktore koji utiču na ponudu. Ponavljajući postupak primjenjen prilikom razmatranja tražnje i u slučaju ponude počinjemo uvođenjem pojma zakon ponude, prema kojem se količina robe/usluga, koju ponuđači (proizvođači), uz ostale nepromjenjene uslove, žele i mogu ponuditi tržištu, povećava sa povećavanjem i smanjuje sa smanjivanjem njene cijene. Za razliku od zakona tražnje, zakon ponude ne korespondira direktno ili za većinu pojedinaca ne korespondira uopšte sa svakodnevnim iskustvom, pa ga nije moguće preliminarno verifikovati posredstvom iskustva, već je potrebno dati potpunije objašnjenje. Jedan od pristupa je oslanjanje na motivaciju za povećanje proizvodnje. Povećanje cijena, uz druge nepromjenjene uslove, omogućava ponuđačima da, povećavajući proizvodnju, ostvaruju veće prihode. U skladu s tim, postojeći ponuđači su spremni da, investirajući u opremu i zapošljavajući više radnika, povećaju količinu internet usluga koju nude potrošačima. Osim toga, povećanje cijene internet usluga može biti motivacija ulasku novih ponuđača. Međutim, ako povećanje ponude, po osnovu povećanja cijene, možemo objasniti motivacijom, ona nam ne može pomoći u objašnjenju ograničenja povećanja ponude. Naime, osnovni faktor ograničenja povećanja ponude, uz datu cijenu, su troškovi. Prilikom razmatranja funkcije proizvodnih mogućnosti, za ilustraciju oportunitetnih troškova i tendencije njihovog povećanja sa povećanjem proizvodnje jedne robe/usluge, alternativna roba/usluge bili su obrazovanje i druga roba/usluge. Osnovne principe možemo, koje smo tom prilikom utvrdili, primjeniti i na “proizvodnju” internet usluga. Naime, ako je pružanje internet usluga organizovano efikasno, ponuda če se povećavati samo dok su oportunitetni troškovi proizvodnje manji od oportunitetnih troškova proizvodnje druge robe/usluga. Međutim, povećavanjem “proizvodnje” internet usluga, oportunitetni trošak svakog dodatnog sata proizvodnje internet usluga (marginalni trošak internet usluga) će se povećavati. Koristeći više kapitala (kupovina opreme, softwera i obuka) i rada, uz zadržavanje postojeće opreme, ponuđač će povećavati ponudu internet usluga, ali će se i troškovi svakog dodatnog sata internet usluga povećavati. Daljnje povećanje moguće je nabavkom nove opreme, novog softwera i zapošljavanjem novih radnika, uz njihovu obuku, što vodi situaciji u kojoj ponuda internet usluga dostiže nivo na kome se trošak dodatnog sata internet usluga izjednačava sa cijenom. U toj tački troškovi postaju ograničenje za daljnje povećanje ponude.