Prava i obaveze učenika u osnovnoj školi

Uvod
Učenici ostvaruju svoja prava i duţnosti prema odredbama Zakona, Pravila i ostalih normativnih akata koji se donose na nivou škole. Obzirom da je predmetna oblast ureĎena, škola je obavezna na početku svake školske godine upoznati učenike s njihovim pravima, odnosno duţnostima i odgovornostima koja su definisana odgovarajućim Zakonima i Pravilima.
Nastavnici, pedagozi i svi zaposleni u školi su takoĎe obavezni pomoći učenicima da ostvaruju svoja prava i ispunjavaju školske i druge obaveze. Propisi ne mogu da predvide svaku situaciju u kojoj se moţe naći jedan učenik, niti svaki problem sa kojim se moţe susresti učenik. Ţivot je brţi od svakog zakona. U svakom slučaju, učenici se trebaju slobodno obratiti učitelju/učiteljici, odjeljenskom starješini, upravi škole, Prosvjetnoj inspekciji i Ministarstvu obrazovanja, nauke i kulture. Ipak, bez pravila ţivot nije moguć ni u porodici, ni u školi, ni u društvu. Bez poštovanja pravila, odnosno ispunjenja obaveza ne moţemo da ostvarujemo ni svoja prava. Kada se svi trudimo da ispunjavamo svoje obaveze i duţnosti, to znači da zajednički stvaramo uslove za ostvarenje svojih prava, ali i da razumijemo i poštujemo prava drugih.
 

 
Prava učenika
Ako uzmemo poglavlje V (od člana 44, pa zaključno sa članom 70), odnosi se na učenike Zakona o osnovnom obrazovanju Kantona Sarajevo, (koji je stupio je na snagu 30.04. 2004. godine), prvi od spomenutih članova glasi: „Svako dijete ima pravo i obavezu da pohađa školu u toku perioda predviđenog za obavezno obrazovanje i Ministarstvo je obavezno da osigura da se to pravo i obaveza provede u praksi. Roditelji ili staratelji djeteta koje je uzrasta za obavezno školovanje dužni su da osiguraju da dijete bude upisano u školu, da redovno pohađa školu kao i da sarađujusa školom. Direktor/direktorica škole pokreće postupak protiv jednog roditelja ili staratelja djeteta ako roditelji ili staratelji ne izvršavaju svoje obaveze“.
Djeca koja navrše petnaest godina starosti nemaju obavezu da pohađaju redovnu osnovnu školu. Djetetu koje je pacijent u bolnici i iz tog razloga ne može pohađati školu gdje je registrirano, obrazovanje će biti pruženo u bolnici. Dijete koje stanuje u ustanovi za socijalnu zaštitu pohađa školu koja je najbliža toj ustanovi. Djetetu koje ne može pohađati školu zbog teškog oboljenja ili duže bolesti, usluge obrazovanja pružat će škola koja je najbliža njegovom mjestu stanovanja. “Obrazovanje je, bez sumnje, jedan od glavnih izazova za djecu u svim zemljama regiona. Unatoč trenutnim procesima reformi obrazovanja, kvalitet i relevantnost obrazovanja u regionu je još uvijek daleko od EU standarda. Djeca se susreću s mnogim poteškoćama koje se tiču ostvarivanja njihovog prava na obrazovanje, uključujući teškoće pri uključivanju u obrazovni sistem, nizak nivo kvaliteta u obrazovanju, loše radne uvjete (naročito u ruralnim oblastima), pretrpane učionice, nedostatak dodatne obuke za nastavnike, kao i nedovoljnu saradnju škola s roditeljima i širom zajednicom. Evidentna je zabrinutost zbog povećanja broja djece koja se ne upisuju ili napuštaju osnovno obrazovanje u zemljama u regionu, pa i u Bosni i Hercegovini. Obrazovanje, naročito na nivou osnovnih škola, predstavlja jedan od najbitnijih faktora formiranja budućeg punopravnog člana društveno-političke zajednice. U tom smislu je obrazovanje jedan od najbitnijih nosilaca kontinuiteta i meĎugeneracijske razmjene temeljnih principa i vrijednosti društva, ali i pokretač nuţnog preispitivanja i prilagoĎavanja tih principa i vrijednosti novim okolnostima. Istovremeno, obrazovanje ne treba shvatati isključivo u funkciji razvoja društva, već i kao prostor za puni razvoj svakog djeteta u skladu s njenim/njegovim potencijalima.“