Sekte

1.    UVOD
Nekada se o sektama malo znalo, a još manje stručno pisalo. Bilo je to područje stroge tajnosti, pa samim tim i zatvoreno za javnost. Zato je društvenoj nauci ostao dugo zabranjen ulaz u povlašteni krug egzotičnih učenja i čudnovatih ponašanja pripadnika sekti. Sekte su iz društvenog podzemlja i religijske anonimnosti spektakularno izašle na vidjelo dana i ušle u samo središte svjetskog interesovanja. U popularnim prikazima sekte postaju najtraženija tema, dok ih sredstva mas-medija koriste kao izvor najunosnijih senzacija. Sa druge strane, moderno društvo, ocjenilo je pojavu sekti kao veliku opasnost i prijetnju postojećem poretku.
Ovaj rad ima za cilj da baci svetlo na neke aspekte delovanja sekti, sa posebnim osvrtom na kriminalno delovanje. U tom kontekstu, najprije će biti razmotren pojam sekte, razlika između sekti i kultova, te neke vrste kultova koji postoje, nakon čega će se preći na objašnjenje uzroka njihovog pojavljivanja. Zatim se vrši sagledavanje osnovnih karakteristika sekti, te njihova klasifikacija. Sljedeći deo rada se bavi problemom psihofizičke konstitucije članova sekti, što prethodi tumačenju tehnika vrbovanja i postupaka indoktrinacije. Spomenut ćemo, naravno, i najpoznatije i najinteresantnije sekte u svijetu. Kraj rada se bavi kriminalnim aspektom djelovanja sekti, te odnosom države prema njima, na čemu je i stavljen naglasak u radu.

2.    POJAM SEKTE

Riječ sekta dolazi od „sequi“, što znači slijediti, ići, pratiti; sekta je vjerska partija, neki izbor, rascjep, biranje i smjer – značenja koja se daju naslutiti raščanjenjem grčkog izraza „hairesis . U doba Rimskog carstva, sekta je predstavljala određen način razmišljanja, stil života, političku stranku koju je osoba podupirala ili filozofsku školu kojoj se priklonila. U modernom društvu ona označava “grupu sljedbenika nekog vjerskog učenja koja se odvojila od crkve i koju je crkva odbacila ili osudila”. Vjerske sekte su relativno male religiozne zajednice koje obično nastaju iz protesta protiv onoga u šta se pretvorila crkva. Naime, sekte smatraju da su se crkve pokvarile. Zbog toga, one imaju za cilj da otkriju i slijede takozvani  “pravi put”, pri čemu se najčešće povlače iz svog društvenog okruženja u izolovane zajednice.

Kao takve, sekte predstavljaju grupu vjernika koji slijede određeni vjerski pravac ili ideju koja se razlikuje u odnosu na neka pitanja u kojima se ne slaže sa izvornom religijom ili sa učenjima u većini religija. U pitanju su grupe sa čvrstom organizacijom koje rješavaju probleme finansiranja, primanja novih članova, obrazovanja, ali koje ujedno mogu biti uzrok podjele rada i nejednake raspodele moći. Osnovno obilježje sekti je da čvrsto slijede svoja uvjerenja.
Prema Troeltschu  sekta je svesna i zrela zajednica, koja u praktičnom verskom naporu izbegava svaki spoljni institucionalizam milosti. On navodi: “Crkva obilježena objektivnim i postojanim, dok sljedba ima svoju jezgru u osobnom doživljeju obraćanja i vlastite odluke… Crkva svoje vjernike nosi, sljedba je od svojih vjernika nošena.” Prema drugoj definiciji, sekta ili sljedba je svaka religiozna grupa koja ima vlastiti i svojstveni pogled na svijet, što proizlazi iz naučavanja jedne od glavnih religija svijeta, ali nije s njime identičan.