Vođenje je jedna od funkcija menadžmenta, a moglo bi se reći da je vođenje najvažnija
funkcija menadžmenta. Gledajući teorijski sve funkcije su podjednako važne i opravdano je
kad se kaže da je ’’vođenje najvažnija funkcija menadžmenta’’ jer je vođenje jedina prava
funkcija menadžmenta. Pregledom literature možemo uočiti kako postoji mnoštvo definicija
vođstva koje su se pojavile u javnosti vec 50-ih godina godina XX vijeka.



Hemphill & Coons su definisali vođstvo kao ponašanje pojedinaca na aktivnost grupe
prema odabranim i dijeljenim ciljevima.



Burns je dao definiciju vođstva da je to vježba u kojoj pojedinci mobiliziraju
institucijske,političke,psihološke i druge resurse kako bi zaposlili i zadovoljili motive
sljedbenika.



Richard & Engle vođstvo je proces uticanja na grupne organizovane vrijednosti i
kreiranje okruženja u kojem će se ciljevi moći ostvariti.

S obzirom na važnost vođenja provedena su mnoga istraživanja koja su u svrhu traženja
odgovora na efektivnost i efikasnost vođstva u fokus svog interesa stavljala različite varijable.
Većina istraživanja provedena kroz polovinu prošlog vijeka naglašava osobine vođe, da bi se
kasnije ta istraživanja bazirala na ponašanje i moć. Krajem prošlog vijeka istraživanja su bila
usmjerena na situaciju unutar koje vođstvo djeluje.

Sve teorije se klasifikuju u tri grupe pristupa:



Pristup osobina



Bihevioralni pristup



Situacijski pristup

Northouse(2001) identifikuje četiri komponente koje su zajedničke gotovo svim definicijama
vođstva:



Vođstvo je proces



Vođstvo uključuje uticaj