1
SADRŽAJ
UVOD............................................................................................................2
1.
Strategija
...............................................................................................3
1.1.
Strateški menadžment.................................................................................
6
1.2.
Model strateškog menadžmenta (Thompson Strickland)..............................
7
1.3.
Wheelen-Hungerov model strateškog menadžmenta..................................
.8
1.4.
Strateško planiranje naspram strateškog menadžmenta............................
10
ZAKLJUČAK..................................................................................................12
LITERATURA................................................................................................13
2
UVOD
Kao rezultat povećanja nivoa turbulentnosti i kompleksnosti sredine preduzeća javlja se
potreba za razvojem kompleksnijih menadžment sistema. Strategijski menadžment
prihvataju i praktikuju preduzeća suočena sa sve više promjenljivom, turbulentnom i
kompleksnom sredinom. Autori na strategijski menadžment gledaju kao na menadžment
promjena. On obuhvata sistem korporativnih vrijednosti, korporativnu kulturu, cijeli proces
upravljanja promenama, takav kao vođenje, planiranje, kontrolu, i menadžment ljudskih
resursa. Važna odgovornost strategijskog menadžmenta je izgradnja i održavanje ljudskih
resursa tako da se interesi ljudi u organizaciji optimiziraju sa interesima organizacije. Sve ovo
jasno obuhvata liderstvo i podesnu harizmu izvjesnog broja menadžera. Autori S. Certo i P.
Peter strategijski menadžment definišu kao kontinuirani, literativni proces ciljan na
održavanje organizacije kao potpuno podesne da odgovori svojoj sredini. Igor Ansoff,
istaknuti profesor koga mnogi s pravom označavaju guruom strategijskog menadžmenta,
definiše strategijski menadžment kao sistematski pristup, glavne i povećane važne
odgovornosti generalnog menadžmenta: poziciji i povezanosti organizacije s njenim
okruženjem na način koji će obezbijediti njen kontinuirani uspeh i obezbjeđenje od
iznenađenja. Zadatak strategijskog menadžmenta je, dakle, da omogući organizaciji
racionalno i blagovremeno reagovanje na promene u sredini u kojoj ona obavlja svoju
poslovnu i širu aktivnost. U tom smislu, strategijski menadžment uključuje u sebe:
strategijsko planiranje kao svoj esencijalni deo (strategijsku analizu i strategijski izbor), ali i
strategijsku promenu (strategijsku implementaciju i kontrolu). Aktivnosti strategijskog
menadžmenta usmerene su na uspostavljanje odnosa organizacije i njenog okruženja, dok je
operativni menadžment usmeren na pretvaranje inputa u outpute u organizaciji. U tom
smislu se odvijaju aktivnosti analize i anticipacije šansi i pretnji, na jednoj, i jakih i slabih
strana organizacije, na drugoj strani, da bi se preispitala i/ili formulisala misija i globalni,
dugoročni ciljevi i u skladu sa tim pravac, metod i tempo rasta i razvoja, izvršila
njihova implementacija, kao i implementacija adekvatne organizacione strukture, poslovne
kulture i kontrole u organizaciji.
4
Uspješnom poduzetničkom aktivnošću otkrivaju se i iskorištavaju mogućnosti koje drugi nisu
primijetili ili nisu iskoristili.
Strategije koje ne anticipiraju promjene u okoline, bilo da se radi o tehnološkom i tržišnom
razvoju, ili promjenama industrijske strukture predodređene su za neuspjeh.
Kenichi Ohmae (1982), poznati menadžmentski guru, napisao je kako bez konkurencije,
nema potrebe za strategijom.
2
Strategija je plan aktivnosti koje će se ostvariti u konkurentskom okruženju u namjeri
dostizanja organizacijskih ciljeva. Otuda i međusobna povezanost ciljeva i strategije
preduzeća. U tom kontekstu bitno je istaći da se ciljevi definišu kao stanje u kome
organizacija želi biti, stanje kojem firma teži, a strategija kao način kako tamo stići.
Naprimjer, cilj može biti postići rast prodaje u iznosu od 15 % godišnje, a strategija za
dostizanje tog cilja može biti, recimo, agresivnija propaganda, ili motivisanje prodajnog
osoblja, ili kupovina drugih prozvodnih pogona koji proizvode slične proizvode, ili sve to
zajedno. Strategija može obuhvatiti više načina i tehnika za dostizanje postavljenih ciljeva.
Sve dinamičnije i sve manje predvidive promjene u globalnom okruženju preduzeća učinile
su da je uspjeh preduzeća predominantno vezan za strategiju. Otuda potreba za razvojem
kompleksnijih menadžment sistema koji će se baviti pitanjem strategije.
Strateški
menadžment
upravo ima zadatak da omogući poslovnom subjektu da racionalno, adekvatno
i blagovremeno odgovori na zahtjeve i potrebe promjena koje dolaze iz okruženja u kojem
on obavlja svoju djelatnost.
sl. 1.
2
Gonan Božac, M. i Tipurić, D. (2014) Poslovni slučajevi iz strateškog menadžmenta, Zagreb, Sinergija.
