Tarife u vazdušnom transportu

INTERNACIONALNI UNIVERZITET TRAVNIK

SAOBRAĆAJNI FAKULTET

TRAVNIK

TARIFE U VAZDUŠNOM TRANSPORTU-

KARAKTERISTIKE I KONSTRUKCIJA

SEMINARSKI RAD-

Predmet: Tarife u saobraćaju

Mentor: Student:
Prof.dr Ibrahim Jusufranić Kurtović Mujo
Asistent: Broj indeksa:
Doc. dr Momčilo Sladoje S-07/12-I

Travnik,decembar 2015

SADRŽAJ

2.VAZDUŠNI SAOBRAĆAJ

Ova   saobraćajna   grana   razvija   se   nakon   Prvog   svjetskog   rata.   Ipak   značajniji   razvoj
doživljava   nakon   Drugog   svjetskog   rata,   naročito   u   tehničkim   i   privrednim   razvijenim
zemljama.  Avionima   se   najviše   prevoze   putnici   i   pošta,   a   nešto   manje   teret.   Vazdušni
saobraćaj ima veliku budućnost i mjesto u svjetskom saobraćajnom sistemu. U saobraćaju
preko   okeana,   on   se   uspješno   uključio   u   prijevoz,   ostvarujući   na   nekim   prekomorskim
linijama   veći   broj   prevezenih   putnika   nego   što   to   ostvaruju   putnički   brodovi.   Razvoj
zrakoplovnog saobraćaja u budućnosti naše zemlje treba da bude veliki i složeni tehničko-
tehnološki   i   organizaciono-poslovni   sistem.   Njegov   razvoj   i   funkcionisanje   i   poslovanje
zahtjevaju   angažovanje   brojnih   visokoobrazovnih   kadrova   različitih   profila.   Zato   je   puna
opravdanost u težnji nastaloj još u toku agresije, da se osnuje odsjek zrakoplovnog saobraćaja,
što   je   bilo   uslovljeno   enormnim   razaranjem   većine   aerodroma   i   opreme   zrakoplovnog
saobraćaja.

Vazdušni saobraćaj je veoma mlad. On prevozi putnike, rjeđe robu, raznim

prijevoznim   sredstvima   koja   imaju   mogućnost   kretanja   u   atmosferi.  Prvi   avioni   bili   su
dvokrilci. Pred kraj prvog svjetskog rata dolazi do pojave aviona jednokrilca. Već 1926. god.
u svijetu je bilo prevezeno 120.000 putnika. Broj prevezenih putnika 1965. god. bio je već
177.000.000, 1970. 387 mil., 1974. godine 505 mil. putnika, 1980. god. 645.201.000, te 1992.
godine   1.129.620.000   putnika.   Čovjek   nije   imao   značajnijih   iskustava   u   letenju   pa   je   i
normalno da je birao najprije za kretanje u zrak ono tehničko sredstvo kojim se u datoj fazi
bilo lakše uzdizati. Nesumnjivo je da se u početnoj fazi razvoja vazdušnog saobraćaja bilo
lakše kretati balonom. Dok se balon kretao zrakom tada su se tek stjecala prva iskustva o
aerodinamičkim svojstvima letjelica težih od zraka. Drugi značajan tehnički uvjet za stvaranje
aviona je dovoljno snažan motor koji daje potisnu snagu aviona adekvatnu težini zrakoplova.
Kako su se iznalazili sve jači i jači motori, a i usavršavala spoznaja o aerodinamici, tako je
avion sve više izbijao u prvi plan pred balonom. Osnovne prednosti aviona pred balonom su:
veća   brzina,   veća   postojanost   u   zraku,   manja   osjetljivost   na   vjetar   i   veća   čvrstoća
konstrukcije.   Kako   se   je   teško   stvarao   zrakoplov   govori   niz   podataka   iz   povijesti
zrakoplovstva. Posebno značajan problem je udovoljiti skladu proporcija: brzina – težina –
jačina motora – količina goriva – količina nosivog tereta zrakoplova. Nije stoga na odmet
spomenuti da će u svjetskoj povijesti ostati uvijek zapisano ime čovjeka koji je prvi preletio
Atlantski ocean bez spuštanja, 1927. godine Lindbergh. Današnji vazdušni saobraćaj osobito
se razvio usavršavanjem mlaznog motora, kojim je zrakoplov dobio na brzini i na veličini. On
je u mogućnosti prebaciti na hiljade kilometara udaljenosti, i odjednom, stotine putnika ili
hiljade kilograma tereta. Danas vazdušni saobraćaj ima u osnovi funkciju prijevoza putnika.
Osobito se razvija u zemljama koje imaju veće prostranstvo, jer je avion najbrže prijevozno
sredstvo. Zbog ovog istog razloga razvija se u svijetu znatnije međunarodni zračni saonraćaj,
a u novije vrijeme i međukontinentalni. Vodeće zemlje u zračnom prometu danas su SAD,
Rusija,   Velika   Britanija,   Francuska,   Njemačka   i   Japan.   Za   razvoj   vazdušnog   saobraćaja
osobito značenje imaju zračne luke ili pristaništa aerodromi. Bez dobrih aerodroma nema ni
dobro   razvijenog   avionskog   saobraćaja.   Izgradnja   aerodroma   sa   betonskim   pistama
opremljenih   modernim   tehničkih   pomagalima   za   uzlijetanje   i   slijetanje   izazvala   je   treću
revoluciju u razvoju vazdušnog saobraćaja. U svijetu je danas vazudšni saobraćaj organiziran
putem zrakoplovnih kompanija, bilo privatnih ili državnih.

http://www.fsk.unsa.ba/index.php/arhiva-clanaka/106-zrakoplovni-saobracaj.html

3.IATA TARIFA

Međunarodna asocijacija za vazdušni transport (skraćeno IATA od engl. International Air
Transport Association, fr. Association internationale du transport aérien) je globalna
trgovinska organizacija koja predstavalja, vodi i služi oko 270 avio-kompanija koje se bave
zračnim prijevozom, odnosno pokriva 94% ukupno ostvarenih redovnih letova u
međunarodnom zračnom saobraćaju. Sjedište je u Montrealu, Kanada. Osnovna je u aprilu
1945. godine u Havani, Kuba. Nasljednica je Asocijacije međunarodnog zračnog saobraćaja
(engl. International Air Traffic Association), osnovne 1919. godine , s početkom ostvarivanja
prvih redovnih međunarodnih letova. U vrijeme osnivanje, IATA je imala 57 članovi iz 31
države, uglavnom iz Evrope i Sjeverne Amerike. Danas IATA ima oko 270 članovi iz preko
140 zemalja svijeta.

Svrha organizacija je pomoći zračnim prijevoznicima da postanu konkurentni, te da se
postigne ujednačenost cijena. Za potrebe izračuna cijene prijevoza, IATA je podijelila svijet na
tri regije:

Sjeverna, Južna i Srednja Amerika

Afrika, Bliski Istok i Evropa (prema IATA-i, Evropa uključuje Evropu te Alžir,
Maroko i Tunis

Azija, Australija, Novi Zeland i Okeanija

Glavna funkcija ove organizacije je donošenje tarifa (cijena) prijevoza koje su obvezne za sve
zračne prijevoznike. Kršenje dogovorenih tarifa sankcionirano je vrlo teškim kaznama. Osim
toga, I.A.T.A. je utvrdila opće uvjete prijevoza i donijela je sve transportne dokumente koji
prate prijevoz roba.

Slika 1. Logo tarife iata