Teorije privrženosti

1.    UVOD

Tema ovog seminara je teorija privrženosti i suvremeni socijalni rad. Ključni koncept rada je privrženost,odnosno emocionalna povezanost sa jednom ili više osoba,  kako se ona razvija, koji oblici privrženosti postoje i zašto je važna za razvoj pojedinca i nadalje za socijalni rad.  Prvo poglavlje je uvod u temu i govori nam što je privrženost te o terminima sigurne i nesigurne privrženosti, dok se u drugom poglavlju govori o teoriji privrženosti te njezinom tvorcu Johnu Bowlbyiju. Treće poglavlje govori o terminu “unutrašnji radni model” i o važnosti tog termina za teoriju privrženosti, a četvrto o terminu figure privrženosti. Nadalje se govori o privrženosti kroz razna životna razdoblja čovjeka u kojima naglašavamo važnost oblika privrženosti još od najranijeg razvoja, prati se razvoj privrženosti u djetinjstvu, adolescentskoj dobi i odrasloj dobi. Opisuju se tri faze razvoja privrženosti i oblici privrženosti koju mogu razviti djeca prema primarnom skrbniku koji je najčešće majka. Naglašava se veliki utjecaj privrženosti na razvoj djeteta kako bi ono u daljnjem životu postao socijalno i emocionalno stabilan član zajednice, i uloga oca te majke u razvoju privrženosti. Značaj teorije privrženosti za socijalni rad se naglašava pri raznim vezama sa djecom i međuljudskim odnosima a u ovom seminaru ćemo se usmjeriti na razvod braka i udomiteljstvo kada je potrebno poznavati dječja prava i potrebe kako bi socijalni radnik mogao djelovati i zaštititi interese djeteta.

2.    PRIVRŽENOST

Privrženost je važna emocionalna veza u životu svakog pojedinca. Ona je duboka i dugotrajna veza u odnosu na jednu ili više značajnih osoba (www.psiholog-rebeka-bulat.hr). Razvija se u prvim godinama života te je značajna za gradnju i razvoj svih budućih socijalnih i emocionalnih veza pojedinca. Ona je prisutna kroz cijeli naš život te se iskazuje na različite načine kroz životni vijek pojedinca (djetinjstvo, adolescencija, veze koje ostvarujemo s prijateljima, partnerima,….).
“Privrženost se može definirati kao « trajna afektivna veza okarakterizirana tendencijom traženja i održavanja bliskosti sa određenom osobom, osobito u uvjetima stresa» “ (www.psiholog-rebeka-bulat.hr).
Privrženost podrazumjeva osjećaj sigurnosti, bliskosti i povezanosti sa nekom osobom; takva privrženost je sigurna privrženost. No razlikujemo i drugu kvalitetu privrženosti koja je nesigurna privrženost kod koje se istovremeno osim ljubavi javljaju osjećaj straha od napuštanja i ljutnja (Smojver-Ažić, 2011).
Najpoznatija metoda ispitivanja privrženosti je ona Mary Ainsworth 1969. godine gdje ona promatra reakcije djeteta u igri 20 minuta dok u prostoriju naizmjenično ulaze majka i stranac oponašajući tako susret sa poznatim i nepoznatim osobama kao situaciju u kojoj se nađe većina djece. Prema reakcijama djeteta na odvajanje i ponovno dolaženje majke razvile su se tri vrste privrženosti kojima je posvećeno posebno poglavlje seminara (www.childdevelopmentmedia.com).